Suzana Kariza - RASTEŠ

Nemoguće je proći kroz život... a da ti ponekad ne propadne sav trud, da ne budeš razočaran prijateljstvom, da nikad ne budeš bolestan, da ne osjetiš bol ljubavi, da ti niko u porodici ne umre, i da nikad ne pogriješiš. To je cijena života. Ipak … nije važno ono što se događa, već kako se reaguje. Ako se prepustiš sakupljanju vječno krvavih rana, živjećeš kao ranjena ptica, nesposobna ponovo da poleti.

Rasteš... Rasteš kad ne postoji praznina u nadi, ni oslabljenost volje, ni gubitak vjere. Rasteš kad prihvatiš stvarnost i samouvjereno je živiš. Kad prihvatiš svoju sudbinu, ali imaš volju da učiniš sve kako bi je promijenio…

Rasteš integrišući ono što je iza tebe, stvarajući ono što je ispred tebe i vizualizirajući ono što može biti tvoja budućnost. Rasteš prebrođujući, poštujući samog sebe i dajući plodove. Rasteš otvarajući put ostavljanjem tragova za sobom, i kad si sposoban integrisati i učiti iz svojih iskustava...

Rasteš sijući korjene! Rasteš postavljajući sebi ciljeve, ne obraćajući pažnju na negativne komentare i predrasude. Kad svojim ponašanjem daješ primjer ne pridajući važnost ismijavanjima i prezirima…

Rasteš iskazujući svoje osjećaje. Rasteš osnažavanjem karaktera, uzvišenog obrazovanjem.

Rasteš kad si spreman suočiti se sa ogoljelim granama zime, berući ruže bez obzira na trnje i označavajući put uprkos prašini koja se diže…Rasteš kad si sposoban očvrsnuti na ostacima iluzija, i namirisati se otpacima cvijeća... i osjetiti žareći plamen na ruševinama ljubavi!

Rasteš pomažući bližnjima, upoznajući samog sebe i dajući životu više nego što primaš. Rasteš usađujući korjene kako ne bi mogao izmaknuti i pobjeći... Braneći se kao orao da ne prestaneš letjeti... Usidrivši se kao sidro i sjajeći kao zvijezda.

Dakle... Rasteš.. I ako ti kofer postane teži, odmori se, pogledaj zvijezde što nebo krase. I tvoja je gore! Imaš sreću i privilegiju, priliku, da svijetliš nekom, da budeš prijatelj, čovjek... Neka svijetli jače, plemenitije, od te velike ljudskosti i dobrote... Nikad ne odustaj, znaj da trebaš nekome...

Taj kofer svoga puta nosi polako i ne brini... Sve čovjek podnese, i lakše i teže...

Potrudi se da budeš svijetlo nekome, dobar čovjek... Da tvoj kofer bude lakši na putu prema zvijezdama...