Brankica Damjanović - I NOĆAS OPRAŠTAM
A
ja ću i noćas oprostiti za sve nanete mi boli. Možda nisam ništa skrivila onom
što me proganja, ali nisam ničim zadužila ni onog što se u ovom času moli za mene.
I što bi moja srdžba bila veća od moje zahvalnosti? Neko će već urediti da sve
bude kako treba, a ja ću i dalje da budem to što jesam. Drugima se bavim samo
ako mogu da im pomognem. Odmagati neću. Teret koji na tuđa leđa tovarimo pre
ili kasnije pašće na našu dušu. A ja svoju dušu čuvam. I kad ništa nemam, ona
mi ostaje.
Koliko sam samo puta rekla: "Drugima se bavim samo ako mogu da im pomognem".
ОдговориИзбришиOvo nije izvučeno iz konteksta, ovo je kontekst!
Zavaravaš me da se razumemo tamo gde se ne razumemo....
Odoh na njen sajt, nešto me je vuklo. Kad tamo rečenica, u delu "O meni" (kao da je moja!)
"Pa ipak, iz nekog razloga, valjda zato što ne kukam i što govorim o dobru a ne o zlu, ima onih koji mi kažu, ili oćute ali to misle, da živim pod staklenim zvonom, netaknuta „stvarnim životom“.
I, šta ćemo sad?
Onaj koji tvrdi da vidi samo dobro – samim tim pokazuje i da prepoznaje ono što je loše. Dobro bez lošeg ne može da postoji. Neki postupak se kao dobar može prepoznati samo onda kada je u suprotnosti sa onim što smatramo i vidimo kao loše. Ako bi postojalo samo dobro, po čemu bi se tako zvalo i kako prepoznavalo, zašto bi se uopšta kao takvo klasifikovalo?
ИзбришиOprostiti nekome nešto znači da sebe u potpunosti oslobađamo mržnje, želje za osvetom, negativnih misli i osjećanja prema tome kome opraštamo, prema činu koji je učinio prema nama ili nekome bliskom nama. A čim opraštamo, znači da smo prepoznali loši čin koji je neko napravio i da sebe oslobađamo negativnih osobina, budimo u sebi razumijevanje, saosjećanje, humanost – dobre osobine. Jer, čemu opraštanje ako ne postoji prepoznavanje loše učinjenog? I kako znamo gajimo li u sebi nešto što je dobro ili loše, krećemo li se ka uzvišenijem ili nižem, ako prepoznavanje ne postoji?
Ja izuzetno volim svog komšiju, iz dubine duše saosjećam sa njim, jer znam da se kaje i da loši čin koji je napravio, da može vratiti vrijeme, ne bi ponovio – ali isto tako smatram da za to što je uradio mora odgovarati. Jer je neko nastradao zbog njegovog čina, i to stradanje ne mogu vidjeti kao dobro.
U dvorištu osnovne škole su se pojavili dileri i djeci dijelili psihoaktivne supstance, besplatno, poznati način navlačenja na to zlo. Roditelji su to saznali, organizovali se i protestovali prvo pred školom, a onda pred stanicom policije – tražili su hitnu intervenciju da se to zlo suzbije. Nijesu u tome što se nudi njihovoj djeci vidjeli ništa dobro, naprotiv. I reagovali su, na način na koji su smatrali da je adekvatan.
Gledao sam i proteste u Banjoj Luci. Pravda za Davida. Mladić je ubijen, niko još nije pozvan na odgovornost, građani su se okupili, traže, bore se za pravdu. Ne žele da ubice slobodno šetaju, već da budu pozvani na odgovornost.
Društvo koje biramo, biramo na osnovu nekog našeg važećeg sistema vrijednosti, znači prepoznavajući ono što nam je dobro ili loše kod njih, ili se tako odražava na nas.
Da sada ne nabrajam, hiljade takvih slučajeva, u poređenju sa okruženjem u kojem živimo benignih, da ne ulazim u radikalnije i retrogradnije, a koji su vidljivi na svakom koraku. Ili da se ne pozivam na onu devizu koja vlada još još od antičke Grčke (i još mnogo prije nje), preko Hrista, Franje Asiškog, Spinoze, Gandija, do današnjih dana, koja kaže da bi zlo zavladalo svijetom ako bi dobri ćutali i ne bi mu se suprotstavili. A da mu se suprotstave, moraju ga detetkovati.
Voli ljude, razvijaj ljubav u sebi radi sebe najprije (tek tada istinskom ljubavlju se mogu i voljeti drugi), uvijek vidi onu božansku iskru u njima, jedinstvo sa svim bićima u kosmičkom, božanskom smislu, ali prepoznaj loše postupke i bori se protiv njih, bori se za pravdu i istinu. Pavdoljubivost, saosjećanje, humanost, ljubav, zahtijevaju aktivnost, budnost, poštovanje univerzalnih vredonosnih normi, borbu za opšte dobro. Slabost (kukavičluk) i sebičnost (lični interes, osjećaj ličnog dobra ne obaćajući se na nevolje drugih, „snalaženje“ u pokvarenom političkom ili bilo kojem drugom važećem sistemu vrijednosti, „udobnost“ koja se postigla) klice se koje rađaju nesreću i zlo. Koje se kad tad odraze na cijelo društvo, tim više i prije što je više onih koji ne žele da u borbi za opšti interes učestvuju, pozivajući se na to da oni vide samo dobro. A, u suštini, ne služeći dobru, već njegovoj suprotnosti.
p.s. ne razumijem ovo „zavaravam te...“? Ono što stalno govorim o ovoj temi, a ovo je već da ne nabrajam koji put, je suštinski isto – iznosim svoje mišljenje i ne vidim u njemu bilo kakve kontradiktornosti, a pogotovo ne namjere da te zavaravam. Zašto bih to radio, čemu? I zašto bi bilo toliko bitno da li se u nečemu slažemo ili ne? Svako iznosi svoje mišljenje, bez želje da se bilo kome nametne kao jedino ispravno i tačno, bože moj, možda nijesam u pravu, možda griješim, ali tako mislim, to je moj stav, moje ubjeđenje, pa mi nije jasno zašto je to shvaćeno kao želja da te zavaram?
Kucao sam direktno, tako da postoje neke greške, ali mi se ne mili sad brisati i opet ispravljati, a pogotovo ne zbog toga što o ovome raspravljamo evo već 5-6 puta i vrtimo se u istom krugu.
Избриши
ИзбришиZavaravati je, verovatno, previše gruba reč. Htela sam reći da stavljaš citat autora koji, čini mi se, ne odražava tvoj stav, preciznije rečeno, odražava moj. Jedino sam na to mislila kada sam reč upotrebila.
Bez greške je otkucano, savršeno sam saglasna sa svim, osim...
"... ne žele da u borbi za opšti interes učestvuju, pozivajući se na to da oni vide samo dobro. A, u suštini, ne služeći dobru, već njegovoj suprotnosti."
Ja stvarno ne znam o kojim "hipicima" ti pričaš?! To su izgovori za izbegavanje odgovornosti.
Da li zaista posle svih onih mojih tekstova o roditeljstvu ti misliš da bih ja rekla da ja "vidim samo dobro" i pustila da dileri ordiniraju školom?!
Još samo o onom tvom komšiji: onaj ko je sagrešio pred zakonom, neko je stradao, počinitelj se iskreno kaje, onda ni za njega nema dileme da li treba da odgovara pred zakonom. Sve ostalo nije prihvatanje odgovornosti. (Znaš, nekad se neko kaje što je uhvaćen na delu ili što je neko stradao, a trebalo bi da se kaje zbog samog čina, a ne zbog posledica.)
I da, i ovakva razmatranja posle ovog posta stavljam na listu s onim jogijima.
Koliko ti ljudi znaš da izbegavaju odgovornost pričajući da oni žele da vide samo dobro?
Ali upravo o tome cijelo vrijeme pričamo. Kao neko vidi samo dobro i samo dobro je oko njega. Ja uporno ponavljam - onaj koji je i malo osviješten, ko je u sebi razvio dobre osobine, da ih sad ne nabrajam, vidi loše djelovanje oko sebe (i u sebi kad se pojavi) i djeluje protiv njega na način na koji to može i na koji procijeni da je najbolji, ali to ne znači da je on u zlu - prepoznaje ga, ali nije u njemu i djeluje iz dobra, bez mržnje, bez želje da zlom vrati zlo. Djeluje iz svoje unutrašnjosti i to djelovanje je onakvo kakav je njegov karakter.
ИзбришиPostavljam samo ono što smatram ispravnim.
ИзбришиNeka ovo bude kraj ovakvih priča... Nešto sam umorna večeras, a sve one ostale priče i pesme koje si već objavio, neka sačekaju sutrašnji dan.
Izgleda da ću zaspati pre ponoći. Laku noć ti želim.... 🌛....
Neka bude... Takođe, laku noć :)
Избриши