Cheri Huber - SVE JE U MENI
Ako tragam za vezom koja će me učiniti srećnim, koja će
mi dati ono što sam sebi ne dajem, gotovo je izvjesno da idem pravo ka
razočarenju. Zašto?
Ako nijesam u stanju da te stvari sam za sebe uradim,
nijedna druga osoba nikada neće biti u stanju da mi obezbijedi dovoljno toga i
pruži mi trajan osjećaj dobrobiti. To jednostavno ne dolazi spolja. Jedino ja
to mogu istinski učiniti za sebe.
Čini mi se da ovo sve više ljudi kapira. Drago mi je zbog toga. Mada, ne mogu a da se ne upitam koliko je statistički uzorak ljudi oko mene relevantan za donošenje nekih opštih zaključaka?!
ОдговориИзбришиMislim da više ljudi kapira, ali da je to samo ono površinsko, informacija koju imaju. ali na čiji izvor ne idu (da spojim odgovor sa prošlim omentarom).
Избриши
ИзбришиValjda svet ide na tu stranu da sve više njih istinski kapira, a ne samo onako. Nemoj da si tako malodušan po tom pitanju.... :)
Nijesam malodušan, samo realan :)
ИзбришиŠta je realnost? Subjektivno je to, ma koliko se činilo objektivno. Na kraju krajeva, ista čaša je nekom polupuna, a nekom poluprazna... :)
ИзбришиPS. Mislim da je i ovo iz domena našeg razmimoilaženja... :)
Pa kad pogledam oo sebe, život koji se okolo odvija, a koji nikada (a to tvrdi i svako istraživanje onih koji se time bave) nije bio više potrošački, više sklon agresiji, nasilju, onda ne bih rekao da se ljudi sve više okreću sebi i da idu ka unutrašnjoj transformaciji...
ИзбришиGledaš na pogrešnu stranu! Gledaj u mene!
ИзбришиNe, gledam na sve strane, to i jeste jedini način da se spozna život u svom njegovom pulsiranju. Ja sam onaj koji je vidio i 90-te. Ne uči se samo na dobrim primjerima, mada treba težiti da se čovjek više njima bavi, ali ne treba zanemariti ni ove druge, na taj način dobijaju na snazi i prostoru.
ИзбришиJa sam se zaposlila 1990.godine, kad smo već kod toga ko je šta video...
ИзбришиElem, citiraću sebe od
malolas:"
Mislim da je i ovo iz domena našeg razmimoilaženja... :)"
Znaš, vrlo sam se pozitivno iznenadila tvojim stavom od ne znam ni ja kad, ali skoro kada si objasnio dokle treba ići kada nekom želimo pomoći, kada treba stati, odustati... Ja sa ovom temom uviđam stanovite sličnosti. Ti, vidim, ne! :(
Stanovite sličnosti, ali nije istovjetnost. Jedno je znati kada stati u pružanju pomoći nekome ko je jednostavno ne želi, misli da mu nije potrebna ili da, jednostavno, to shvata kao da ga neko ponižava, da je on iznad svega toga, iznad svih, a drugo je ne vidjeti opštu vladajuću misao koja kreira društvo u kom živimo. Znam da je sve u meni, da sve odatle kreće, ali većina to ne zna ili i ako zna, zna samo informativno, ništa više od toga. To što treba znati kada stati ne znači da postoje i oni trenuci kada treba znati kada treba "produžiti", kad se odnosi na opšte stvari, Život uopšte - ako u tome stanemo, pustimo ono loše da vlada, dobijamo današnju situaciju - priroda se svakim danom sve više uništava, ljudi razbolijevaju, djeca liječe dobrotvornim prilozima, narodne kuhinje
Избришиi kontejneri spašavaju ljude da ne umiru od gladi, penzioneri ne "uživaju" zasluženu mirovinu već životare, a na drugoj strani oni koji bi trebalo da se bore za opšte dobro su sve bogatiji, bahatiji, nasilniji, žive od laži, pljačke, kriminalnih aktivnosti... E, tu nema stajanja, nema idealizovanja, takvima treba pružati otpor dokle god postoje...
Imam dva prijatelja već skoro 30 godina. Znaju se međusobno. Obojica bi iskrvarili za ideale. Kada kažem čast, poštenje i srce junačko njih dvojica su mi prva asocijacija. Oni su bili jedini koji su tih devedesetih rekli da me potpuno razumeju zašto neću da odem u Kanada kad je 80% mojih kolega otišlo.
ИзбришиNikad ne bi mogli da žive trajno negde van Srbije. E, sad - jedan misli da je spas Srbije u priključenu Evropskoj uniji, a drugi misli suprotno. Obojica su puni argumenata i sigurna sam da obojica istinski veruju u svoje.
Jedan za drugoga misli da je kamen spoticanja za Srbiju i da bi bilo bolje da takva, suprotna, stanovišta ne postoje.
Zlatno pitanja:
Da li postoji samo jedno rešenje ovog izazova?
Da li Bog zna šta je najbolje za Srbiju (zašto ne bi znao kada zna za svakoga od nas?)
Da je ona tvoja/moja hodočasnica u stvari Srbija, kako bi glasila njena tri oprosta?
.......................... .
Uvek kažem DA ako "otpor" podrazumeva konstruktivno iznalaženje puteva za prevazilaženje problema. Uvek kažem NE kada otpor podrazumeva neplodotvorno prežvakavanje postojeće situacije pričajući isključivo sa pozicije žrtve ili pukog posmatrača.
Hajde da se bar usaglasimo da je takva većina :) 💕
Pa upravo to i jeste ono što čitavo vrijeme pričam - većina je, nažalost, takva... Zato i živimo u sistemima kojima živimo... Nebitne su razlike kad se radi o osvještenim ličnostima, one ne mogu donijeti nešto loše, ali je problem što je većina samo nijemi posmatrač, u ulozi žrtve ili iz nekog razloga (koristi, neprosvijećenosti) podržavalac. Tako dolazimo do onoga da je manjina ta koja je, osim što je informisana, i svjesna da transformacija mora početi od pojedinca, od sebe, a tada se ona prenosi i na društvo.
ИзбришиI tako se krug zatvara, a mi smo na početku ...
Избриши"Tako dolazimo do onoga da je manjina ta koja je, osim što je informisana, i svjesna da transformacija mora početi od pojedinca, od sebe,..."
Pitanje je na koji način?
Vratiću se sada na onu moju dvojicu: obojica su osveštene ličnosti, dakle manjina, krajnje odgovorni prema svemu, principijelni, spremni i rečju i delom da "ginu" za ono u šta veruju, da podnesu teret, da prvi krenu, jednom rečju čista vrlina.
Pa ipak, način delovanja im je dijametralan. Kažeš da su nebitne razlike kad se radi o osveštenim ličnostima ...
Nisam baš sigurna u to. Posledice nekih odluka mogu biti generacijama duge. Međutim, gledajući sa stanovišta razvoja civilizacije, ljudski vek je tek trun peska ... Sa stanovišta čoveka, ljudski vek je sve ono što ima ...
S druge strane, zaista ne verujem da ima procentualno više osveštenih u napr. Švedskoj ili Švajcarskoj, a žive neuporedivo bolje od nas.
Ali to je jedna velika tema, početi je ili ne?
Ipak je preširoka tema da bi se ovdje otvarala. Jer nije u pitanju samo podnožje i vrh osviještenosti, ima tu raznih stepenica, pitanje je ko je na kojoj – na kojoj smo mi kao društvo, na kojoj npr. Švedjani i dr. Mentalitet, podložnost autoritetima, građanska (ne)poslušnost, kultura življenja, sistemske vrijednosti koje se baštine... Mnogo je, mnogo tu tema koje bi se otvorile, a opet bi možda na kraju bili na početku...
ИзбришиMa, sigurna sam da bi opet bili na početku. To je jedan veliki ringišpil.
ИзбришиNo meni je slatko što se toliko razmimoilazimo u rečima, a verujem da su nam stavovi slični. Čuj verujem, znam! :)
"Beskrajni, plavi krug. U njemu, zvezda".
Избриши