Dipak Čopra - O SREĆI

Sreća je stanje svijesti koje već postoji unutar nas, ali ga od naših očiju često skrivaju razne vrste distrakcija. Baš kao što oblaci mogu sakriti prizor prekrasnog rađanja sunca, tako se i naša unutrašnja sreća ne vidi, jer su je prekrili slojevi svakodnevnih briga. Socijalna uslovljenost i ograničena svjesnost sprječavaju nas da ugledamo carstvo Božje, a ono boravi u dubini našeg srca. Međutim, možemo naučiti da se vinemo iznad slojeva uslovljavanja i ponovo dopremo do izvora radosti, duboko u sebi. Kada tu radost otkrijemo, divne i čudesne stvari počinju da se dešavaju. Sreća, koju tada spontano izražavamo, donosi nam osjećaj povezanosti sa stvaralačkom moći univerzuma. Zbog te veze, osjećamo da možemo ostvariti sve što želimo.

Kada život postane izraz unutrašnjeg stanja sreće, u sebi otkrijemo ogroman rezervoar moći. Ta moć nas oslobađa straha i ograničenja, dozvoljavajući nam da istovremeno shvatimo šta sve želimo i čemu sve stremimo. Ta moć, čak, podstiče sve naše odnose i čini ih zaista kvalitetnim. Polako i sami postajemo izvor svjetlosti i ljubavi i tako stimulišemo bujanje života svuda oko sebe. Ljudi spontano čine sve kako bi podržali ispunjenje naših želja. Sama priroda, čak, odgovara na na naše intencije.

Što više živimo u stanju sreće, to će nam se sve više, spontano ispunjavati želje - u formi sinhroniciteta i značenjem ispunjenih koincidencija. U mnogim spiritualnim tradicijama, ovo se naziva stanjem života u milosti. Doživjeti milost znači zateći se na pravom mjestu, u pravo vrijeme, imati podršku zakona prirode ili ''imati sreće''. Kada se nalazimo u milosti, izgleda nam kao da nas univerzalni ili kosmički um prati, ostvarujući naše namjere i ispunjavajući nam želje odmah, čim ih zamislimo.

Najveći broj ljudi kaže: ''Srećan sam zato što.... zato što imam porodicu i prijatelje, zato što imam sjajan posao, zato što imam novac i sigurnost.'' Svi ovi razlozi za sreću su tanki, dođu i prođu, kao lahor koji osjetite u prolazu. Međutim, kada nam sreća izmiče, tada za zadovoljstvima tragamo kroz zavisnička ponašanja, iz nesvjesne nade da ćemo tako pronaći radost. Spoljni razlozi za sreću nikada ne donose stvarnu radost. Radost je unutrašnje stanje svijesti, koje određuje način na koji ćemo percipirati i doživljavati svijet. Unutrašnji izvor radosti - naša veza sa Stvaraocem, našim izvorom, našim unutrašnjim bićem - jeste uzrok, dok sreća predstavlja posljedicu.

Sreća zasnovana na razlozima zapravo je još jedan vid nesreće. Kakav god da je razlog vaše sreće – kvalitetan odnos, prijatna situacija ili posjedovanje materijalnih stvari – on vam svakog trenutka može biti oduzet. Zato je vaša sreća krhka i zavisi od spoljašnjih faktora. Sreća bez razloga jeste stvarna sreća, koja se često naziva blaženstvom. Takva sreća nikad vam se ne može oduzeti.