F. M. Dostojevski - IDEJA KOJU POŠTUJETE KAO SVETINJU
Ne možete zamisliti kakva tuga i srdžba obuzimaju dušu kada
veliku ideju, koju odavno poštujete kao svetinju, dohvate nevješti ljudi i
izvuku je na ulicu pred glupake kakvi su i sami, i najedanput je nadjete na
tržnici stareži, u prljavštini, naopako namještenu, bez proporcija, bez
harmonije - kao igračku kod nerazumnog
djeteta, i ne možete je više prepoznati...
djeteta, i ne možete je više prepoznati...
Nakon tuge i bespomoćnosti nailazi srdžba kao prirodna odbrana čovekova od osećaja nemoći. Dostojevski je često, čini mi se, zapadao na tu klackalicu, bez obzira koliko je razlog bio veliki i opravdan.
ОдговориИзбришиDostojevski je posebna priča... Meni ne baš prijatna, ali ovaj citat mi je ok.
ИзбришиDa, znam da ti je svaki citat koji staviš na blog ok. :)
ИзбришиČini mi se da se kod njega, ponajviše, treba voditi onom mišlju da treba razdvojiti privatni život od njegovog stvaralaštva.
Nisam baš ni previše čitala, mada ne sečem vene za njegovim pisanjem.
Prije dosta vrmena sam na jednom forumu vodio polemiku na temu "Dostojevski". Nekada davno sam se oduševljavao njim, čitao ga i čitao, maltene ga znao napamet. A onda sam došao do zaključka da bih volio da ga nikada u životu u ruke nijesam uzeo. Tvrdim da čovjek koji se jedno mjesec-dva osami i čita samo Dostojevskog, ne može ostati sasvim zdrav, da ga mora "pomjeriti" iz centra. Naravno, moje mišljenje, isključivo subjektivni stav. Jer o njegovom književnom geniju ne treba trošiti riječi.
ИзбришиJa mislim da ovaj tvoj zaključak važi za bilo šta/koga. Osamiti se mesec, dva i fanatično se prepustiti samo jednom stimulansu, pomeri čoveka iz centra. Što ti kažeš, to je moje subjektivno mišljenje.
ОдговориИзбришиNa drugu stranu, toliko dati sebe u čitanje sigurno može da rezultuje mišlju "da bih volio da ga nikada u životu u ruke nijesam uzeo".
Pitam se koliko si ljudi na tom forumu našao koji su imali slično iskustvo (osmisli se i tako dugo samo njega čitali), jer samo takvi mogu, eventualno, da shvate o čemu ti govoriš? :)
Malo ko na taj način shvata Dostojevskog. Svi ga veličaju, i to je ok. Kao što rekoh, sve je stvar subjektivnog shvatanja, ali on meni djeluje destruktivno, nikako poslije čitanja njegovih knjiga ne osjećam bilo kakav pozitivan pomak u sebi. Naprotiv.
Избриши