Mariane Viliamson - SUĐENO NAM JE DA BLISTAMO
Naš najdublji strah nije da smo nesposobni. Naš najdublji strah je da
smo moćni izvan svih granica. Plaši nas naše svijetlo, a ne naš mrak. Pitamo
se: Ko sam ja da budem briljantan, divan, talentovan, nevjerovatan? U stvari,
ko si ti da ne budeš? Ti si božije dijete. Nečeš pomoći svijetu ponašajući se
skromno. Nema ništa prosvijetljujuće u tome što češ se spustiti tako da se
drugi ljudi oko tebe ne osjećaju nesigurno. Svima nam je suđeno da blistamo,
kao djeca. Rođeni smo da očitujemo božiju slavu koja je u nama. Ona nije samo u
nekima od nas; ona je u svima. I kada svijetlu dopustimo da sija, mi nesvjesno
dajemo odobrenje i drugim ljudima da rade isto. I kao što se oslobađamo našeg
straha, tako naše prisustvo automatski oslobađa druge.
ОдговориИзбришиOdlično, svaka čast! Sve je lepo rekla. Toliko puta sam to videla u praksi.
Naročito mi se svidelo :
"Nečeš pomoći svijetu ponašajući se skromno."
Ne sećam se da sam ikad upoznala nekog ko je potencirao skromnost, a da pozadina nije bila nesigurnost, licemerje i želja za dominacijom.
Istinski skromni ljudi to nikad ne potenciraju. Njima je to sasvim prirodno.
Da, to je ono da li ti je skromnost došla iz duše ili iz ega. :)
Da, kako već neko reče: treba veličina da bi se bilo skromno, samo iz nje se rađaju i skromnost i poniznost. Što veći duh, to skromniji i ponizniji.
Избриши