Herman Hese - SPOSOBNOST DA SE VOLI

U dubini svoje duše mi želimo sreću, jednu blagotvornu harmoniju sa onim što nas okružuje. Kad god naš odnos s drugim bićem ne počiva na ljubavi, taj sklad se ne uspostavlja... Čovjek može da bude "dobar" samo ako je srećan, ako u njemu vlada sklad. Ako voli.

Sve nesreće ovog svijeta proizašle su iz nedostatka ljubavi. Sa tog stanovišta, načela Novog zavjeta odjednom su mi se učinila istinitim i dubokim. "Dok ne postanete kao djeca" ili "Carstvo nebesko je u vama". To je bila jedina prava doktrina. Tako je govorio Hrist, tako je govorio Buda, tako je mislio Hegel, svako u svojoj teologiji. Za svakoga od njih bilo je najvažnije njegovo najimtimnije biće – njegova duša – sposobnost da voli. Ako je to u redu, onda je svejedno da li se jede proso ili torta, da li se nose rite ili dragulji, svijet je u savršenom skladu sa dušom, dobar je jer u njemu vlada red.

Ovakve misli dolaze postepeno, kao da im se približavamo spiralnim stepenicama, a onda nam se odjednom učini da smo sve shvatili u jednom trenu. Ali misli još uvijek ne znače život. One su put koji prema njemu vodi, a mnogi vječno ostanu na tom putu.