Višvagurudji Mahešvarananda - MOLITVA


Svi religijski obredi potiču iz istog izvora, iz spoznaje o tome da je duša vječna i da je molitva jedini efikasan oblik komunikacije sa Ocem. Ceremonije obraćanja Bogu ili njegovim atributima ustanovljene su na osnovu znanja o tome šta čovjek treba da čini da bi se njegova duša oslobodila balasta omotača i stopila s božanskom. Oni koji nijesu imali vlastitu spoznaju, ne razumiju suštinu i zato slijede uputstva onih koji su spoznaju imali. Zato upražnjavaju mantre, meditacije i molitve da bi i sami postigli isti cilj - spoznaju Boga. A šta je molitva? To je oblik komunikacije koji nam je dostupan - možemo da se sporazumijevamo riječima, tjelesnim znacima, emotivnim i energetskim vibracijama i neposredno obraćanjem atme paramatmi, odnosno sopstva prasopstvu; to je onaj jezik kojim razgovara beba sa svojom majkom i voljeni jedan sa drugim. U tom razgovoru u oba smjera teče povjerenje, ljubav, razumijevanje, ispunjenje. Ali, i najmanja sumnja u srcu zatvara taj komunikacijski kanal.

Ako čovjek moli bez uvjerenja da se time ostvaruje veza sa Bogom, onda to nije molitva. Izreći golu riječ 'vjerujem', dramatično se razlikuje od vjerovanja cijelim bićem, srcem i dušom. Zato se zagledajte u sebe i provjerite koliko vjerujete sami sebi? Kada budete znali cijelim svojm bićem šta je to što želite - pomoć će doći. I zaista, lako je saviti koljeno i naizgled se pokloniti, ali saviti srce i pokloniti Bogu povjerenje, to je veoma teško. A baš je to zadatak za duhovnog tragaoca. Veoma je važno da čovjek u svakom trenutku zna gdje je granica njegovog povjerenja i vjere u Boga. Jer ko ima vjere, taj može da pomjera planine i u njegovom se životu čuda događaju. To je onda bakta - onaj koji ima stalnu, neposrednu komunikaciju sa božanskim sopstvom.

Kad ste već razvili takvu vjeru da možete Boga da molite za pomoć, onda se nemojte moliti da vam da materijalna dobra, ma koliko bili siromašni, ne molite ga niti da vam da dobrog životnog saputnika, ne molite ga čak ni za zdravlje, ne molite ga ni za šta što je u ovom svijetu prolazno ili kratkotrajno, zato što sve to možete sami pribaviti i obezbijediti. Ljudi ste i dostupno vam je. Nego, vi Boga molite da vam da: šakti, bakti, gjanu i veragju – snagu i istrajnost na duhovnom putu, da vam da predanost, znanje i odvezanost od svijeta. Svijetlo tražite i ono što će vas uzdići na toj uskoj, strmoj i kliskoj stazi. Tada će vaš život biti radostan i uspješan, na korist vašim bližnjim i svoj božanskoj kreaciji. I tada ćete imati pristupa svemu što vam je potrebno.


Коментари

  1. Baš mi je prijao ovaj tekst!
    Ali, reci mi šta je autor mislio kada je rekao :"Veoma je važno da čovjek u svakom trenutku zna gdje je granica njegovog povjerenja i vjere u Boga."
    Zar verovanje u Boga treba da ima granice?
    Takođe, "Ceremonije obraćanja Bogu ili njegovim atributima"
    Šta su to Božji atributi, napr. ?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Problem je u tome što itekako postoje granice. Naravno, metaforično rečeno. Jer bezgranična vjera, znači vjera u kojoj nema ni trunke sumnje, ona je koja postoji samo kod izuzetno razvijenih duhovnih ljudi, kod onih koji mogu "da planine pomjeraju". Pitanje je. koliko se pri molitvi vjeruje u uspostavljanje "kontakta" sa onim kome ili čemu se molitva upućuje, kao i koliko puta se u životu uopšte, u mnogim situacijama, ta sumnja ili čak, u nekim ekstremnim životnim događajima, dešava i "potpuni prekid vjere".

      Božji atributi, ono što pripisuju sve religije, svi oni koji vjeruju, su Inteligencija, Svjetlost, Ljubav, Milost, Praštanje....

      Избриши

Постави коментар