Svami Vivekananda - SPOZNAJA BOŽANSKOG

Zašto hrišćanin ide u crkvu? Zašto je krst svet? Zašto je lice u molitvi okrenuto ka nebu? Zašto ima toliko likova u pojedinim crkvama? Mi ne možemo da mislimo o bilo čemu bez mentalne slike. Po zakonu asocijacije, materijalni lik priziva mentalnu sliku i obratno. Zbog toga se koriste spoljašnji simboli kada se vrše bogosluženja. To pomaže da se um održava fiksiranim na Biće kojem se moli.

Kao što nalazimo da, nekako, po zakonima naše mentalne konstitucije, moramo da povežemo svoje ideje o beskraju sa slikom plavog neba ili mora, tako, prirodno, povezujemo svoju ideju svetosti sa slikom crkve, džamije, krsta ili sa različitim slikama i oblicima. Ali, s tom razlikom što neki ljudi posvete svoj čitavi život idolu crkve i nikad se ne izdignu više od toga, jer za njih religija znači intelektualni pristanak na određene doktrine i činjenje dobra svojim bližnjima. S druge strane, neki ljudi, vremenom, odu dalje od toga, čitava njihova religija ide ka samospoznaji – hoću da postanem božanski spoznavši božansko. Idoli, hramovi, crkve, knjige, njima su samo potpora, pomagala za njihovo duhovno djetinjstvo; ali, njima je to malo, moraju da idu sve dalje i dalje...

Čovjek putuje od niže istine ka višoj istini. Sve religije znače mnogobrojne pokušaje ljudske duše da shvati i spozna Beskrajno, svaka od njih određena uslovima svog rođenja i udruživanja i svaka od njih označava jedan stepen napretka, a svaka duša je mladi orao koji leti sve više i više, zadobijajući sve više i više snage dok ne dosegne Prekrasno Sunce.