L. N. Tolstoj – DUŠA

Čovjek koji je proživio dug vijek proživio je mnogo promjena: bio je najprije odojče, pa onda dijete, zatim mladić, odrastao čovjek, pa starac. Ali, ma koliko da se čovjek mijenjao, on je uvijek govorio za sebe JA. I to JA bilo je u njemu uvijek jedno isto. Isto to JA bilo je i u odojčetu i u odraslom čovjeku i u starcu. Eto, to nepromjenljivo JA zovemo mi dušom.