Ivo Andrić - IZLAZ
Ja sam ponekad silazio u ponore za koje ne nalazim imena ni hrabrosti da
ih opišem. I patio sam - niko ne zna i ne sluti koliko - pre silaženja, u
ponoru, i po izlasku iz njega. Ne znam zašto ni čemu sva ta patnja. Kome treba
ova bol za koji ne nalazim nikakva objašnjenja? I sve neka je prosto, samo da
jednog dana ne ostanem zauvek u nekom od tih ponora.
Ovo mi je, naravno, poznato... Jedino što mislim da ima nešto jako slično i kod tebe, na ovom blogu! Nisam proveravala, ali mi se čini da si ti dao kao primer Njegovog pesimizma...
ОдговориИзбришиMoguće da sam u nekim komentarima ovo naveo kada sam govorio o njegovom pesimizmu :)
Избриши