Ivo Andrić - SJAJ LJEPŠEG ŽIVOTA

Kad god mi se dešavalo da me ljudi i prilike oko mene prisile na animalan život i biološku borbu, uvijek sam uspijevao da nađem neslućene i neočekivane utjehe i pomoći koje su ličile na prava čuda. U stvari, to su bile proste i jasne misli koje su osvjetljavale put na daleko ispred mene i iza mene i time mi davale i tačnu sliku i pravu mjeru moga položaja. U najgorim trenucima mislio sam ovako: ovaj užas od niskog života cijena je kojom se plaća i iskupljuje sve visoko i lijepo što smo znali i osjećali, a pošto je sve ovo u najužoj uzročnoj vezi sa našom misli o Bogu i našim osjećanjem ljepote, treba naći snage da se i ovo primi i zavoli isto kao što se vole Bog i ljepota sami. I kad oni koji me tlače, truju i jedu, i koji za drugi život i ne znaju, nalaze u sebi snage, izdržljivosti i vještine za borbu, zašto da je ne nađem ja koji sam gledao i koji ću opet vidjeti sjaj drugog, ljepšeg života za koji nijedna žrtva nije prevelika i nijedna cijena previsoka?