Ivo Andrić - DAN U PRIRODI
Kad provedemo sunčan i lijep dan u prirodi, sami ili u društvu, mi
primimo u sebe vidike, vjetar, daljine, dio sunčeva puta i misli koje donosi
smiraj dana.
Predveče se vratimo u svoj grad, obogaćeni, teški kao pčela natovarena cvijetnim sokom i peludom, osjećamo se jaki i slobodni, iznad svega što nas vezuje sa poznatim stvarima, ljudima i prilikama, kao mirni pobjednici, bez rana, bez gorčine u sebi, a sa izgledima na dug i trajan mir pred sobom.
To je trenutak čudne veličine i jakog zanosa… Stoga u takvim večernjim časovima, poslije lijepog izleta, treba izbjegavati društvo i ljude i tražiti pribježište u samoći, u ćutanju, čitanju, i snu.
Predveče se vratimo u svoj grad, obogaćeni, teški kao pčela natovarena cvijetnim sokom i peludom, osjećamo se jaki i slobodni, iznad svega što nas vezuje sa poznatim stvarima, ljudima i prilikama, kao mirni pobjednici, bez rana, bez gorčine u sebi, a sa izgledima na dug i trajan mir pred sobom.
To je trenutak čudne veličine i jakog zanosa… Stoga u takvim večernjim časovima, poslije lijepog izleta, treba izbjegavati društvo i ljude i tražiti pribježište u samoći, u ćutanju, čitanju, i snu.
Treba završiti proces instalacije i integracije u sebe vidika, vetra i daljina onda kada smo ih i dobili neometani od drugih, njihovih ćeretanja i ćakuljanja.
ОдговориИзбришиOvde moraš biti sam da bi sve leglo na svoje mesto... :)
Integracija je najbolja i najljepša u samoći :)
Избриши