Duhovnost

Bio sam sam ali rijetko usamljen. Utolio sam svoju žeđ na izvoru samog sebe i to je vino bilo dobro, najbolje koje sam ikad pio. A oni su se smijali meni zato što sam drugačiji. Ja sam se smijao njima zato što su svi isti. Zato zapamti - niko te ne može spasiti osim tebe. I biće dovoljno lako da ne uspiješ, tako lako, ali nemoj, nemoj, nemoj! Samo ih slušaj, zar bi i ti to da budeš?! Bezličan, bezdušan, bezosjećajan stvor?! Zar bi da doživiš smrt prije smrti?! Niko te ne može spasiti osim tebe, a ti si biće vrijedno spasa. Ako je išta vrijedno pobjede onda je to ovo.

Čisto srce ogledalo je bez mrlja, koje odražava slike beskrajne lepote Taj oblik, ta slika, ne sadrži se u nebesima, ne sadrži se u okeanu, niti u svemiru. Jer sve to ima međe i granice, a ogledalo srca je bezgranično. Koliko je ko duhovno prosvetljen, i koliko je osvetlao ogledalo srca, toliko će videti skriveno značenje stvari. Što ti je srce čistije, to unutrašnjim okom više vidiš.

Prva ekipa. Mladići koji igraju igru, nastojeći da postignu što više i čineći sve da njihov protivnik postigne što manje. Pri tom cijela ekipa i svaki pojedinac u njoj ostaju za cijelo vrijeme igre ono što su: ljudi i ličnosti. I ma koliko da su predani igri, oni u svakom trenutku postoje kao ljudi, odvojeno od uspjeha i neuspjeha. Druga ekipa. Sve se gubi u razgranatoj i dobro izgrađenoj specijalizaciji. A svaki pojedinac teži da se cio pretvori ne u igru, ne u košarku, nego u koš, u pogodak, u bezobziran, gô uspjeh koji na kraju krajeva gubi svaki smisao, jer proguta čovjeka i sve što je ljudsko u njemu i oko njega. Ovo važi za svaki sport, pa i za svako ljudsko djelanje uopšte.

Posrnućete, ali nećete pasti; a ako se i desi — izuzetan slučaj! — baš i da padnete, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo desiti, jer u vama od začetka vašeg živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. 

Beznačajne riječi, dugi pogledi i nesvjesni osmejci povežu se u siguran most koji se sam gradi.

Kad bi samo bilo više magičnih ljudi da nam pomognu kroz ovaj čudni život. Ali ima ih tako malo. Ljudi su puni ničega, a ja imam zvijezde, ja imam Sunce... Imam čak i dugu!...

Zašto bi trebalo da tragam? Ja sam isto što i On. Njegova srž kroz mene govori. Tragao sam za samim sobom!

Moć vam je potrebna samo ako želite nekog da povrijedite, za sve ostalo vam je dovoljna ljubav!

M oje dugogodišnje iskustvo u bavljenju djecom u Samerhilu govori mi da nema nikakve potrebe da se djeca uče kako da se ponašaju. Dijete će u pravo vrijeme naučiti šta je dobro, a šta ne – pod uslovom da nije pod pritiskom. Učenje je proces sticanja vrijednosti iz sredine koja nas okružuje. Ukoliko su roditelji i sami pošteni i čestiti, njihova će djeca, kada bude vrijeme, poći istim putem. Ne postoji problematično dijete. Postoje samo problematični roditelji. Možda bi bilo bolje da kažem da postoji samo problematično čovječanstvo. U čovječanstvu  još ima vrlo mnogo zajedništva i ljubavi, i moje je čvrstvo uvjerenje da će nove generacije, koje nijesu još u povoju izvitoperene, živjeti u miru – ukoliko, naravno, ljudi puni mržnje ne razore svijet prije nego što te nove generacije budu imale vremena da preuzmu stvari u svoje ruke. Budućnost čovječanstva počiva na novim roditeljima. Ako, svojim tiranskim autoritetom, budu uništili životnu snagu svoje djece, i dalje će cvj...

Um je najbolja i najdelikatnija alatka koja postoji u ovom univerzumu. Svako od nas je ima, ali malobrojni se o njoj staraju na pravi način. Praktično, svi se brinemo samo o svom tijelu. Jedemo, spavamo, peremo se, vježbamo, idemo kod ljekara kada je tijelo bolesno, šišamo se, sjeckamo nokte, plombiramo zube, radimo sve ono što je neophodno da bi tijelo dobro funkcionisalo. A zapravo, tijelo je sluga a um gospodar. Dakle, brinemo se o slugi i zaboravljamo na gospodara. Ako bismo to radili u svojoj kući, nastao bi haos. To je jedan od razloga zašto svijet izgleda tako haotično. Ljudi ubijaju jedni druge, kradu jedni od drugih, varaju, lažu, ogovaraju. I većina pri tome ni ne pomišlja da je um ono najvrjednije što imamo. On nam obezbjeđuje najveće bogatstvo, ali mi o njemu uopšte ne vodimo računa. A sa umom bi trebalo da radimo isto ono što radimo sa tijelom. Recimo, da mu obezbijedimo odmor. Zamislite da ne spavamo tri-četiri dana, kako bismo se osjećali? Potpuno iscrpljeni, zaista...

Stvarne okolnosti uvijek su neutralne. Od načina na koji reagujete na njih zavisi da li ćete ih doživjeti kao tužne ili srećne. Radite na sebi i na tome kako reagujete na spoljašnje okolnosti. To je suština Joge: umiriti talase reakcija u vašem srcu. Budite uvijek srećni iznutra. Nikada nećete biti u stanju da promijenite spoljašnje okolnosti tako da uvijek bude onako kako se vama dopada. Promijenite sebe!

Vi ste u stanju da podignete vašu snagu do tačke na kojoj nijeste podložni uticaju okoline; u stvari da vi možete da djelujete na okolinu. Vi možete da mijenjate okruženje ako imate snagu uma, ali čak i ako vaš um nije toliko jak, ipak možete da imate toliko snage da ne padnete pod uticaj okoline. Naučiti da se ne bude pod uticajem okoline je jedan važan korak. Ako neka   situacija utiče na vas, kako onda možete da je promijenite? Ako petnaest ljudi plače i vi odete tamo i pridružite im se u plakanju, vi ste prosto dodali još jednu jadnu osobu; nijeste ništa učinili što bi pomoglo tim ljudima. Umjesto toga, ako ste stvarno jaki i u stanju da održite sopstveni duhovni mir, vaša snaga će pomoći svim tim ljudima.

Budite srećni sada! Ako uspijete da pronađete sreću u svojoj duši, čak i da sjutra umrete i pridružite se dugoj povorci preminulih duša koja se lagano kreće kroz hodnike vjekova, vi ćete uvijek sa sobom nositi to neprocjenjivo blago. Kada jednom ostvarite sreću svoje duše, niko vam je neće moći oduzeti, ma koliko dugo putovali ka bezvremenosti i vječnosti.

Oni koji me sreću, misle da ja to putujem. A ne putujem ja.To beskraj po meni hoda.

Da li bi voleo da ti se otkrije istina o Prijatelju? Ostavi se kore i zađi u jezgro. I Voljeni, sloj po sloj, tone u sopstvenu bit. Ovaj svet je natopljen tim utapanjem.

Evropa danas ne zna šta znade i pojma nema šta hoće. Evropa je danas rafinirano bezglava: s jedne strane pametna kao maska protiv otrovnih plinova, s druge slijepa kao staromodna lumbarda, a istodobno izazovna kao nekakav velegradski izlog, pun raznovrsnog i skupocijenog besmisla... …Posvećujući sve svoje bogato znanje ženama, tkaninama, loptama i strojevima, Evropa se danas miče sa svojim topovskim cijevima i pneumatičkim točkovima i benzinskim kantama  i filozofijama kao žalosna sablast koja između toplih tropskih daljina i maglenog ledenog sjevernog mora ne zna što da počne, čega da se prihvati i kamo da zapravo krene, u stravi pred svojim vlastitim utvarama, u protuslovlju sa svojim intimnim lažima, bogata, kao nikad još u prošlosti, a prazna i dosadna kao odsvirana gramofonska ploča.

Tvoj život je ... samo tvoj život !! Ne daj da upadne u bolesnu vlagu pokornosti. Čuvaj se onih ljudi, koji imaju zvijer u srcu i duši. Budi na oprezu, uvijek postoje izlazi ... Čovjeku je potreban neko. Nije bilo nikoga u blizini, pa sam morao da stvorim nekog, da ga stvorim onakvim kakav bi čovjek trebalo da bude. To nije bila šarena laž ili obmana. Ono drugo je bila šarena laž i obmana: kad živiš život bez takvog čovjeka u blizini.

Ako uspijete u obmanjivanju nekoga, to ne znači da je taj neko budala. To samo znači da vam vjeruje više nego što zaslužujete. Pa kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobijedio, to znači da više nijesi vrijedan mog vremena.

U vašem prijatelju su vaše potrebe udovoljene. On je vaše polje na kojem sijete s ljubavlju i žanjete sa zahvalnošću. I on je trpeza vaša i ognjište. Jer, njemu dolazite sa svojom gladi i njega tražite kad poželite mir. Kada vam prijatelj kazuje misli svoje, ne bojte se da mu uzvratite sa 'ne', niti se ustežite da izgovorite 'da'. A kada ćuti, vaše srce ne prestaje da osluškuje njegovo srce; Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve misli, sve želje, sva očekivanja se rađaju i dijele, s radošću kojoj se ne kliče. Kada se rastajete od svog prijatelja, ne tugujte; Jer, ono što najviše volite kod njega biće još jasnije u odsustvu njegovom, kao što se gora planinaru jasnije ukazuje iz ravnice. I neka prijateljstvo nema nijednu drugu svrhu osim da produbi duh. Jer, ljubav koja traži bilo šta drugo osim razotkrivanja sopstvenog tajanstva nije ljubav, već mreža bačena preda se: a u nju se hvataju samo jalovi. I sačuvajte ono najbolje u sebi za prijatelja. Ako mor...

Hoćemo da vjerujemo da ima ljudi koji mogu više od onog što je obično. I bio je takav, u izvjesnom smislu, mogao je, bar po tome kako je primao sve što mu se dešavalo. Osmjehom je namirivao gubitke, stvorio svoje unutrašnje bogatstvo, vjerovao da u životu nema samo pobjeda i poraza, da postoji i disanje i gledanje i slušanje i riječ i ljubav i prijateljstvo i običan život, koji mnogo zavisi samo od nas samih.

Istina se ne sastoji isključivo samo od dva pojma: da i ne, nego tu ima čitava skala nijansa. Malih “da” i malih “ne”. Na tom klaviru može dobro svirati tko ima uho za takve nijanse.

S jedne strane - želja da se nađe izlaz i po svaku cijenu pobjegne iz ovog života u slobodu nepostojanja koje nas neprestano zove i silnom snagom privlači. S druge strane - nagonska ljubav za život i stalna težnja da se ovdje postoji i traje ovako dovijeka. To su dvije možda samo naizgled nepomirljive i protivrječne stvari.

Jesenjin o putu u Ameriku piše prijatelju i svom izdavaču Saharovu u julu 1922. godine: ,,Šta da kažem o ovom najužasnijem carstvu malograđanštine koje se graniči sa idiotizmom. Osim fokstrota ođe nema skoro ničega, ođe žderu i piju i opet fokstrot. Čovjeka ođe još nijesam sretao i ne znam đe bih ga mogao naći. U najvećoj modi je gospodin dolar, a za umjetnost im se fućka – najveće dostignuće im je mjuzikl. Ja čak ni knjige nijesam htio ođe da izdajem, bez obzira na nisku cijenu papira i prevoda. Pa one nikome ođe i ne trebaju… Dušu ođe na Zapadu zbog interesa licemjerno prodaju za dolar ili kao nepotrebnu robu mijenjaju za bezdušnost".

Vidim na stotine ljudi dnevno koji su sasvim odustali. Na sve strane vidim one koji ne žude ni za čim, osim hranom, krovom i odjećom, usredsrijeđeni samo na to, bez snova. Oni ne osjećaju užas što ne vole ili što nijesu voljeni.

Što mislimo o sebi, postaje istina za nas. Svako je sto posto odgovoran za sve što mu se u životu događa - dobro ili loše. Svaka naša misao kreira našu budućnost. Svojim načinom razmišljanja i osjećajima stvaramo svoja iskustva. Misli i riječi koje danas izgovaramo, kreiraju naša buduća iskustva. Mi kreiramo što će nam se dogoditi, a onda, da bi nam bilo lakše, okrivljujemo druge za svoje frustracije. Niti jedna osoba, niti mjesto ili stvar nema nikakvu moć nad nama, jer smo mi jedini koji koristimo svoj um. Mi kreiramo svoja iskustva, svoju stvarnost i određujemo odnose drugih prema sebi. Ako stvorimo mir i harmoniju u svojim mislima, pronaći ćemo ih i u svojim životima.

Iznenadićete se, ne pogađa me ljudska glupost. Pogađa me – pamet. Glupost je samo jedan nivo, jedan vid naše inteligencije. Ono što me plaši je sama inteligencija, ako se uzme kao antagon intuiciji. (Intuicijom se plašimo atomske bombe, inteligencijom je, uprkos tome, proizvodimo.) Isuviše joj vjerujemo, fascinirani smo njome, premda nam realnost za to ne daje nikakve povode. Glupost najčešće prepoznajete. Možete joj se oduprijeti (recimo). Ponekad ne možete, ali je ona u principu izbježiva. Protiv inteligencije, čiju stvarnu svrhu i rezultate ne možete predvidjeti, ne možete se boriti. A često i nećete. Prirodno je, jer vam se čini inteligentnom. Kad shvatite da ste nasankani, kasno je.

Sa prijateljima je kao sa svime što živi: i prijateljstvo kuca kao živo srce, orošeno vrelim krvotokom, magnetizirano trajnom čežnjom za dragom toplinom ljudskog daha, nošeno krilima simpatije, i tako se prijateljstva talasaju u neprekidnom strujanju osjećaja, misli, ljubavi koja, dok traje, žubori kao gorsko vrelo.

U istinskoj ljubavi nema kopije. Kada sunčevi zraci udare u zid, zid sija i lijep je. Ali ova ljepota, ovaj sjaj nije u zidu, već u suncu. Čak iako se zid sruši, ljepota je vječna u suncu. Tako, ti moraš dati svoje srce suncu, a ne ciglama.

Vrijeme je da se penje, da se napreduje za stepenicu više, iako ni prethodna stepenica nije još potpuno osvojena ni utvrđena kako treba. Govoriti malo, ne govoriti zlo, glupo, površno ni uzaludno, ili čak ne govoriti uopšte. Sve su to stepenice na putu ličnog napretka i usavršavanja koje u toku života, kao teren u ratu, osvajamo, gubimo i ponovo osvajamo. S godinama, tačnije rečeno sa starošću, koja nastupa polako i tiho kao sumrak na zemlji, krv hladni, nagoni odumiru, savlađujemo se i obuzdavamo lakše, tako da i bez svoje velike zasluge govorimo manje, možda razumnije i čovječnije. Ali to nije dovoljno. Vrijeme je da se pređe na postizavanje višeg stepena, a to je: unutarnje ćutanje. Šta vrijedi što mudro držimo jezik za zubima, ako u nama još sve vri od oštrih sudova i brzopletih replika koje ne pokreću naš jezik i ne prelaze preko usana, ali potresaju i paraju našu unutrašnjost? Često mogu da se vide takvi starci koji smireno i prepodobno ćute, ali im se u pogledu ili u podrhtavan...

Svi ljudi traže sreću, sa manje ili više snage i uporstva, a najviše izgleda da je nađu i sačuvaju imaju oni koji je traže u zajedničkoj sreći što većeg broja ljudi sa kojima ih život vezuje.

U bezizlaznom lutanju stazama ljudske povijesti, ideja je svjetlost dalekog svjetionika, vidljivog svakom vidovitom oku, koje naslućuje idejni smjer spram spasa. Ideje su izmislile Istinu, Dobrotu i Ljepotu, ideje provjeravaju zakone naravi i morala, ideje su čovjeka stvorile dvonošcem, one nas uzdižu k sebi, one su jedina vrijednost.

Sreća je dozvola sebi da budete u redu sa onim što i kako jeste, umjesto željenja i žaljenja za nečim što nije. Očigledno je da to što jeste jest što treba biti, inače ga ne bi bilo. Ostalo ste samo vi, raspravljajući se sa životom.

Ako mala stvar ima moć da vas naljuti, zar to ne pokazuje nešto o vašoj veličini?

Vilijam Džejms, otac američke psihologije, rekao je kako največe otkriće devetnaestog vijeka nije načinjeno u oblasti fizičkih nauka. Najveće otkriće jeste spoznaja moći podsvijesti pokrenute vjerom. Svako ljudsko biće posjeduje taj bezgranični rezervoar moći koji je u stanju da razriješi svaki problem na svijetu. Istinsku i trajnu životnu sreću steći ćete onog dana kada vam postane potpuno jasno, sasvim očigledno, da ste u stanju da prevaziđete svaku slabost - onog dana kada shvatite da je vaša podsvijest sposobna da riješi sve vaše probleme, izliječi vam tijelo i otvori put ka uspjehu o kome nijeste smjeli ni da sanjate. Biblija kaže, "Ko vjeruje, sreću nalazi". Vjerujete li da vas vodi, usmjerava i upućuje moć podsvijesti, osjetićete kako ovladavate trajnom uravnoteženošću, mirom, spokojstvom i opuštenošću. Upućujete li ljubav, mir i dobru volju svim svojim bližnjima, tada ulažete u moćnu nadgradnju sopstvene sreće koja ima sve izglede da traje čitav vaš život. Opredi...

Većina ljudi ne odrasta. Većina ljudi stari. Traže mjesta za parkiranje, plaćaju dugove sa kreditnih kartica, vjenčavaju se, imaju djecu i zovu to zrelošću. No, u pitanju je starenje.

Znaj da riječ naglo s jezika odapeta nalikuje strijeli, otposlanoj s luka. Sine, ta se strijela neće s puta vratiti; ti moraš sagraditi branu bujici već na izvoru. O jeziku, ti si neprolazno blago. O jeziku, takođe si i neprolazna bolest.

Svaki čovjek nešto traži i očekuje, i to cijelog života ili, bolje  rečeno, dok god ima životne snage u njemu. U tome je znak  čovjekove veličine i izvor njegovih najvećih stradanja, osnov one  životne tragike koja je samo čovjekova. I što je čovjek bolji i od  boljeg tkiva, to je ređe i skupocjenije ono što traži, i utoliko se  teže nalazi. A to što takav čovjek traži može nekom drugom  izgledati i sporedno i izlišno. To nije važno. Glavno je: volja za  saznanjem i otkrićem, i snaga, strpljivost i upornost koje su u  službi te volje. Postoje na ovoj našoj zemlji, i izvan nje, hiljade i  hiljade stvari koje, pored svih naših napora, neće možda nikad  biti ljudima otkrivene ni pristupne, ali ljudsko dostojanstvo se  mjeri po onima koje su izgledale isto tako nedostižne, pa ih oštroumni i uporni istraživači otkrili i osvojili, i danas ljudi vladaju  njima na opštu korist. Takvih ima dosta. Stoga je svaka želja za  saznanjem...

Neko ko posije bar jednu lijepu misao u um druge osobe – tim činom svijetu daje više nego svi borci za pravdu zajedno.

Nikada nije prekasno zapitati se “Jesam li spreman promijeniti život koji živim? Jesam li spreman iznutra se promijeniti? “Ni jedan dan vašeg života nije jednak danu koji mu je prethodio. Svakoga trenutka, sa svakim novim dahom, trebamo se stalno iznova obnavljati. Postoji samo jedan način da se rodimo za novi život: umrijeti prije smrti.

Kada baciš u vodu kamen on najbržim putem pluta da stigne do dna. Tako je to i kad Sidarta ima neki cilj, neku namjeru. Sidarta ne preduzima ništa, on čeka, on razmišlja, on posti, ali istovremeno prolazi kroz svijet kao kamen kroz vodu, a da ništa ne radi, a da se ne pomakne; on biva privučen, on se opušta i pada. Njegov cilj ga privlači, on ne dopušta da mu u dušu prodre bilo šta što bi bilo suprotno cilju. To je ono što je Sidarta naučio kod samana. To je ono što neznalice nazivaju činima, misleći da to izvode demoni, Ali, demoni ništa ne izvode, demoni ne postoje. Svako može da baca čini, svako može da postigne cilj ako umije da misli, ako umije da čeka, ako umije da posti.

Evo iza kojih vrijednosti ja stojim - iskrenost, jednakost, dobrota, saosjećanje, ophođenje s ljudima kako bih željela da se drugi odnose prema meni. To su, prema meni, tradicionalne vrijednosti.

Kada držim predavanja na pedagoškim školama i univerzitetima, često sam zapanjen nedoraslošću tih mladića i djevojaka nakljukanih nepotrebnim znanjem. Oni mnogo znaju, u dijalektici nemaju premca, umiju da citiraju klasike, no o stavu prema životu su mnogi od njih na nivou novorođenčeta. Oni su bili obučeni da znaju stvari, ali im nije bilo dopušteno da osjećaju. Ti studenti su ljubazni, prijatni i revnosni, ali tu nešto nedostaje: emocionalni činilac, moć podređivanja misli osjećanjima. Udžbenici iz kojih uče nemaju veze sa ljudskim karakterom, ljubavlju i samoopredjeljenjem. I tako, sistem tjera dalje po svome, nastojeći da se samo ispune nastavne norme savlađivanja gradiva iz udžbenika, tjera dalje i razdvaja glavu od srca.

Cijelog vijeka se liječimo od nesrećnog djetinjstva. Mali ljudi, koje mi zovemo „djeca“, imaju svoje velike bolove i druge patnje, koje poslije, kao mudri i odrasli ljudi zaboravljaju. Upravo, gube ih iz vida. A kad bismo mogli da se spustimo natrag u djetinjstvo, kao u klupu osnovne škole iz koje smo odavno izišli, mi bismo ih opet ugledali. Tamo dolje, pod tim uglom, ti bolovi i te patnje žive i dalje i postoje kao i svaka stvarnost.

Iz dobra djelovanja slijedi dobro djelo, a dobro djelo proizvodi tada i dobra čovjeka i dobar svijet, što ga je on tim djelom ostvario, omogućio.Tko otvara mogućnosti dobra u svijetu, one mu se kad–tad kao takve i vraćaju. I obratno, dakako!

Možete biti sve što duboko i iskreno želite da budete. Saznajte za čim najviše čeznete i u tom trenutku ste položili temelje za njegovo sticanje. Jaka, duboko usađena želja predstavlja početak svih ljudskih dostignuća – ona je sjeme, klica iz koje se razvijaju svi čovjekovi uspjesi. Misao je poput sjemena zasađenog u zemlji koje se razmnožava i raste i stvara svojevrstan usjev. Zato je opasno dozvoliti umu da bude zaokupljen destruktivnom misli. Takve misli će prije ili kasnije tražiti izraz u stvarnom svijetu. U pozadini principa autosugestije leži jedna bitna stvar koja se ne smije previdjeti, a to je snažna, duboko usađena i veoma emotivna želja. Želja je sam početak rada uma. Dubokom, oživljenom željom možete praktično sve materijalizovati.

Radost koju dobijate biće srazmjerna onoj koju pružate. To je zakon preciznog reciprociteta. Radost se povećava ako je pružate i smanjuje ako pokušavate da je zadržite za sebe. Zapravo, ako je ne dajete, na kraju ćete ostati bez nje. Pružajući radost, nagomilaćete je u sebi više no što ste ikad vjerovali da je moguće. Radost je mazivo uma, a time i nerava, mišića, srca. Iz misli, ona se razliva u cijelo biće, okrepljujući čovjeka i izazivajući brzu i odgovarajuću koordinaciju. Radost dovodi do ritmičnog toka tijela, uma i duše, stvarajući onaj savršen osjećaj za vrijeme i uštimavanje čiji su rezultat vrhunska umijeća. Takođe poboljšava izdržljivost i daje čovjeku srčanost. Vrlo je teško nadjačati radosnu i harmoničnu osobu. A kako da postanete jedan od onih koji u sve unose radost? Kako da izvježbate sebe da živite u skladu s tehnikom radosti? Prvi korak sastoji se prosto u tome da naučite da vedro razmišljate. Postoji psihološki zakon, koji je ujedno i duhovni, a koji kaže ...

Život nije prije svega traganje za uživanjima, kao što je vjerovao Frojd, niti potraga za moći, kako je to učio Alfred Adler, već traganje za smislom. Najveći zadatak svakog čovjeka je da u svom životu pronađe smisao.