Ivo Andrić - NESREĆNO DJETINJSTVO
Cijelog vijeka se liječimo od nesrećnog djetinjstva.
Mali ljudi, koje mi zovemo „djeca“, imaju svoje velike
bolove i druge patnje, koje poslije, kao mudri i odrasli ljudi zaboravljaju.
Upravo, gube ih iz vida. A kad bismo mogli da se spustimo natrag u djetinjstvo,
kao u klupu osnovne škole iz koje smo odavno izišli, mi bismo ih opet ugledali.
Tamo dolje, pod tim uglom, ti bolovi i te patnje žive i dalje i postoje kao i
svaka stvarnost.
Da, tačno je to da ih gube iz vida... Nisu patnje nigde nestale. One i dalje, dokle god se ne osveste, utiču na naše postupke. Bez obzira što mi to negiramo.
ОдговориИзбришиOdbrambeni mehanizam rradi, potiskuje ih, tonu duboko u podsvijest, ali tamo nastavljaju da rade i određuju sve buduće postupke. Ako ne sve, a ono barem one najbitnije. I sve dok se ne "uđe" u njih, dok se ne osvijetle i iščupaju iz korjena, djeluju i stvaraju komplekse, frustracije, razne negativne sklonosti...
Избриши