Halil Džubran - KAKO POSTADOH LUDAK
Pitaš me kako postadoh ludak. Ovako se to zbilo:
Jednog dana, davno, prije nego što mnogi bogovi bijahu rođeni, probudio sam se iz dubokog sna i otkrio da su sve moje maske ukradene – sedam maski koje sam načinio i nosio u sedam života. Tako, bez maski, trčah kroz uličnu vrevu vičući:
“Lopovi, lopovi, prokleti lopovi!”
Muškarci i žene mi se smijahu, a neki se iz straha zatvarahu u kuće. Kad stigoh do pijace, mladić koji stajaše na krovu povika:
“On je ludak!”
“Lopovi, lopovi, prokleti lopovi!”
Muškarci i žene mi se smijahu, a neki se iz straha zatvarahu u kuće. Kad stigoh do pijace, mladić koji stajaše na krovu povika:
“On je ludak!”
Pogledah naviše u želji da ga vidim, a sunce po prvi put obasu poljupcima moje nago lice. Po prvi put sunce ljubljaše moje pravo lice i moja se duša razgori ljubavnim plamom za suncem, te ja više ne željeh svoje maske. I kao opijan vikah:
“Blagosloveni, blagosloveni neka su lopovi koji ukradoše moje maske!”
“Blagosloveni, blagosloveni neka su lopovi koji ukradoše moje maske!”
Tako postadoh ludak.
I u ludilu svom pronađoh i slobodu i sigurnost – slobodu usamljenosti i sigurnosti od toga da budem shvaćen, jer oni koji nas razumiju porobljavaju nešto u nama.
Ali, da ne budem suviše ponosan na sopstvenu sigurnost.
Ovaj me naježi svaki put...
ОдговориИзбришиŠta reći na "I u ludilu svom pronađoh i slobodu i sigurnost – slobodu usamljenosti i sigurnosti od toga da budem shvaćen...,"
ili ovo, genijalno:
"Pogledah naviše u želji da ga vidim, a sunce po prvi put obasu poljupcima moje nago lice. Po prvi put sunce ljubljaše moje pravo lice i moja se duša razgori ljubavnim plamom za suncem, te ja više ne željeh svoje maske."
Džubran je to, izuzetan mislilac, pjesnik, pisac, koji je dostigao mistične visine :)
Избриши