Autor Nepoznat - SEKS KAO KOMPENZACIJA UNUTRAŠNJE PRAZNINE

"U životu, dragi moj prijatelju, nije riječ o tome da osvojite što je moguće veći broj žena, jer je to samo spoljašnji uspjeh. Riječ je, prije svega, o tome da njegujete sopstvene visoke zahtjeve, jer se u njima ogleda mjera vaše lične vrijednosti".(Kundera)

Jeste da Kundera ovdje stvari posmatra iz muške perspektive, ali ništa se u suštini ne bi promijenilo ni da se uloge zamijene, pa da se stvari gledaju iz ženskog ugla. Naprotiv, čak bi, možda, u nekom smislu bilo i svrsishodnije.

Andrić na jednom mjestu kaže da ga je životno iskustvo naučilo da nečiji karakter može procijeniti na osnovu toga koliku ulogu seks igra u njegovom životu - što mu je seks na visočijem mjestu, to mu je karakter na nižem. Istina, Andrić kaže i to da ne zna zašto je to tako, ali da, po svemu onome što mu životno iskustvo govori, tako jeste.

Naravno, ne može se sve što neko kaže, ma koliko mudar bio, uzeti kao aksiom, ali ne treba zaboraviti da je Andrić bio izvanredan posmatrač i poznavalac ljudske psihologije, tako da njegovo zapažanje ne treba a priori ni odbaciti.

U potrošačkom društvu, u društvu gdje je jedina mjera tržište i vrijednosti koje ono uspostavlja, gdje svaki čovjek sebe doživljava kao robu koji ima svoju kupovno/prodajnu vrijednost i jedini cilj mu je da postigne što visočiju cijenu, unutrašnja vrijednost se vrlo nisko karakteriše. Nepoželjna je, čak, u mnogim slučajevima, postaje predmet poruge. Postalo je nebitno da li je neko moralan, pošten, obrazovan, ako nije postigao uspjeh koji se na tržištu ljudskih osobina cijeni. A uspjeh je moć, slava, veliki profit; i sve je tome potčinjeno. A sve to, naravno, prati određeni način života. I to, za većinu, postaje mjera vrijednosti.

Čovjek je izgubio sebe, svrhu svog postojanja, postao je roba. Iznutra prazan, socijalno otuđen i izgubljen, nemoćan pred tim džinom komercijalizovanog svijeta, pokušava popuniti sebe kupovinom i gomilanjem stvari, kupovinom i gomilanjem ljudi. Seks više nije spajanje osjećanja spajanjem tijela, trenutak u kom dvoje postaju emotivno jedno, već način na koji se mjeri svoja vrijednost na tržištu tijela, pokušaj da su umakne dosadi, i, nakratko, ostvarivanje samozaborava kojim se bježi od zjapeće praznine u sebi (orgazam je trenutak u kojem se ego potire i naslućuje bljesak istinske sreće, zato je potreban opet i opet) . 

Poznat je psihološki zakon koji kaže da što je veće osjećanje nemoći, unutrašnje praznine, to više raste želja za zadovljenjem hirova i prohtjev za osvajanjem što većeg broja seksualnih partnera. Dok osvajam drugog ja znam da postojim, da sam neko; mijenjajući partnera,osvajajući mnogo njih, ja potvrdjujem sebe, svoju vrijednost, kako u svojim očima tako i na savremenom tržištu vrijednosti.

I ta sebičnost, želja da se sopstvena neispunjenost zaliječi osvajanjem drugih, ta nezajažljiva glad želja i hirova koja na takvom tržištu vrijednosti ima za cilj samo to da svakim ispunjenjem jedne proizvede otvaranje mnogih drugih, proglašava se slobodom, rušenjem tabua i civilizacijskim napretkom. A u stvari je samo tužna zbilja svijeta oko nas i sistema vrijednosti koji čovjeka svodi na robu koja u svakom trenutku na tržištu stvari i tijela može da se kupi/proda, u zavisnosti od trenutne ponude/potražnje.