Autor Nepoznat - DUHOVNO SAZNANJE

Sveti spisi, književna djela, muzika, umjetnička djela, nikada neće ispuniti svoju pravu svrhu ako im je jedini cilj intelektualno zadovoljenje. Mada “hrana” može da bude ista, način na koji hranimo svoj intelekt značajno se razlikuje od načina na koji hranimo svoje srce. Ne mijenjaju se srce i unutrašnje težnje duha ni pri najpažljivijem i bespristrasnom izučavanju bilo kojeg filozofskog, religijskog ili umjetničkog djela. Možemo da odlično izučimo i zapamtimo sve svjetske filozofske, religijske i umjetničke sisteme, a da se ipak pridržavamo pređašnjih temelja života. Na periferiji našega saznanja i intelekta odraziće se ti sistemi, pa ipak da ostane nedirnuta životna dubina našeg srca i naše savjesti. Ti sistemi i mišljenja doticaće se intelekta, ostaviće traga u svijesti, pa će se izgubiti u onoj apstraktnoj oblasti iz koje su i došli. Čovjek ostaje to što jeste, u ma kakvom se sistemu ili haljinu ljudske misli obukao. Haljina mu neće izmijeniti njegovo biće. A ta haljina, tj. svaka suva intelektualna saznanja neće od čovjeka tražiti više od onoga od čega je sastavljeno njegovo vlastito biće.

Nešto je sasvim drugo oblast duhovnog saznanja. Ovdje je svaka intelektualnost samo mali dio punoće saznanja – intelekt je samo instrument srca, hranilac savjesti a ne nagona. Saznavanje srcem mijenja cijelo unutrašnje biće, uvodi ga u jedan potpuno drugačiji svijet, beskrajan i bezvremen, u kojem je zapretana ona dragocjena egzistencija kojom je čovjek jači i viši od svega u spoljašnjem svijetu. Apsolutno svega. Jači i veći od svakog umjetničkog djela, filozofske spekulacije, posvećene metafizike. Razotkriveni unutrašnji život je jedini koji čovjeku daje potpunu samostalnost, pruža mu u svim životnim prilikama dovoljnost u njemu samom, otkriva slobodu u njenom sveobuhvatnom, kosmičkom smislu.

Ako Boga ima, onda je on u našoj duši i duhu, inače bi za nas ostao puko slovo na papiru. Dakle, ono božansko u nama je to što nije zadovoljno samo intelektualnim saznanjem, već traži hranu za duh, za srce. A to je ujedno i najdublji dio ljudskog bića.