Svami Krijananda - DA LI TREBA DA SE OSLANJAMO NA VIDOVNJAKE?
Mnogi ljudi odlaze
vidovnjacima da bi saznali o svojim bivšim životima ili budućim događajima.
Potrebno je da budemo oprezni u odnosu na njihove stvarne sposobnosti za tako
nešto. Treba da postavimo sledeće pitanje: „Da li je vidovnjak zaista sposoban
da postigne pravo supersvesno stanje?“ Nedavno sam pročitao knjigu koja je
procenjivala tačnost različitih, dobro poznatih vidovnjaka, čija su predviđanja
o nastupajućoj godini bila redovno citirana u tabloidima. Prema knjizi samo je
jedno od stotinu predviđanja bilo tačno.
Pošto sam pročitao knjigu, odlučio sam da uradim sopstveno ištraživanje tačnosti jedne poznate vidovnjakinje. Mislio sam: „Ona ima dobru reputaciju u pogledu predviđanja budućnosti, ali ja ću da zapišem sve što kaže da vidim šta se stvarno desilo." Posle određenog. vremenskog perioda video sam da su njena predviđanja tačna koliko i predviđanja koja bih dobio od petogodišnjeg deteta da sam ga pitao šta će se desiti.
Neki vidovnjaci grade svoju reputaciju na činjenici da daju veoma mnogo predviđanja. Ako saopštite dovoljan broj stvari, nešto mora biti tačno. Oni suviše češto kažu: „Aha! Bio sam u pravu kad sam rekao da će se desiti to i to", i sasvim zgodno zaborave da pomenu sve one stvari koje se nisu desile.
Svakako da postoje muškarci i žene koji imaju prave supersvesne vizije. Moj spiritualni učitelj, Paramhansa Jogananda, nam je mnogo puta dokazao da može da čita naše misli (češto na našu neprijatnost) i da predvidi budućnošt. Ali, on je to radio tako skromno i pridavao tome tako malo značaja, da smo vrlo češto morali dobro da razmislimo o onome što je rekao da bismo shvatili dubinu njegove svesnosti.
Osoba sa stvarnim vizijama vam nikad neće dozvoliti da se previše oslanjate na nju. Ako je mudra, radije će vam pomoći da razvijete sopstvenu intuiciju upotrebom sopstvene volje, nego da pasivno zavisite od nje. Često sam viđao da ljudi koji idu kod vidovnjaka počnu da se oslanjaju na njih za svaku sitnicu. Ako izgube maramicu, trče kod vidovnjaka da im je pronađe.
Pre mnogo godina, u Indiji, imao sam zadivljujuće iskustvo s predviđanjem budućnosti. Neki prijatelji su me odveli u seoce u državi Pandžab gde je postojao deo drevnog rukopisa zvanog Brigouva knjiga. Navodno, napisao ju je izvesni veliki vizionar po imenu Brigu. Ovaj rukopis je bio poznat po tome da sadrži predviđanja o životima ljudi koji će tek živeti u budućnosti, dakle ljudi koji žive danas. Pundit - znalac koji čita knjigu, nije me poznavao, ali je ipak postojala stranica na kojoj je bilo zapisano moje duhovno ime, Krijananda. Na toj stranici je pisalo da sam rođen u Rumuniji i da sam pisac i učitelj. Postojali su mnogi detalji, sasvim tačni, daleko van domašaja bilo kakve mogućnosti da ih ovaj pundit može znati.
Na primer, pisalo je da mi je otac dao ime Džejms. Pošto ja obično koristim svoje srednje ime, Donald, većina ljudi i ne zna da je Džejms moje prvo ime. Jedini način da pundit to sazna, bio je da ode u Rumuniju, u Ministarstvo za unutrašnje poslove i tamo to otkrije. Mogućnost da je ovaj indijski pundit napuštio svoje zabačeno seoce da bi u rumunskom ministarstvu saznao podatke o meni u najmanju ruku je veoma neverovatna. U knjizi je, takođe, pisalo da sam odrastao u Americi i da je Jogananda bio moj spiritualni učitelj. Dalje, pisalo je da imam dva brata, ali da „nema mogućnošti za živu sestru" iako će jedna umreti u majčinoj utrobi. Ja nisam znao za spontani pobačaj svoje majke, ali kad sam se vratio u Ameriku pitao sam je i ona je potvrdila.
Pundit je, takođe, kazao da ću se vratiti u Ameriku kroz dva meseca, iako u tom trenutku nisam imao nikakve planove za povratak. I zaista, morao sam neočekivano da se vratim sledećeg meseca. Na kraju moje stranice bilo je još predvidanja o mojoj budućnosti koja su se većinom ostvarila.
Prirodno je da sam bio fasciniran ovim događajem, ali sam ipak želeo da proverim da nije prevara. Uzeo sam svoju stranicu i odneo je direktoru Nacionalnog arheološkog instituta i pitao ga može li mi reći koliko je stara stranica. Pošto ju je pogledao, kazao je: „Nije naročito stara." On je radio s drevnim rukopisima, neki su bili stari i pet hiljada godina. Ova stranica je trebalo da bude kopija originalnog teksta koji je, po predanju, zakopan negde na Tibetu. Želeći da dobijem što približniji odgovor, upitao sam ga sledeće: „Šta biste rekli - koliko je stara?" Ponovo ju je pogledao i rekao: „Samo oko stotinu i pedeset godina." To je bilo dovoljno staro da ostavi utisak na mene.
Neke stvari koje je knjiga rekla za moj dotadašnji život su se ispoštavile kao tačne, iako ja tad to nisam znao. Neke stvari koje mi je predviđala za budućnost su delovale krajnje neverovatno, pa su se ipak desile. To bilo zaista zapanjujuće iskustvo. Nažalost, otkrio sam da se mnogi ljudi obraćaju ovoj knjizi tražeći odgovor za svaku sitnicu i za njih je ona postala samo još jedan vidovnjački fenomen. Korist koju dobijamo od uputstava istinskog vizionara je u tome što ona mogu da nam pruže onu vrstu magnetizma kojom ćemo i sami izvlačiti odgovore iz naše vlastite supersvesnosti. Ako se suviše oslanjamo na vizionare, propuštamo suštinu.
“Razvoj intuicije”
Pošto sam pročitao knjigu, odlučio sam da uradim sopstveno ištraživanje tačnosti jedne poznate vidovnjakinje. Mislio sam: „Ona ima dobru reputaciju u pogledu predviđanja budućnosti, ali ja ću da zapišem sve što kaže da vidim šta se stvarno desilo." Posle određenog. vremenskog perioda video sam da su njena predviđanja tačna koliko i predviđanja koja bih dobio od petogodišnjeg deteta da sam ga pitao šta će se desiti.
Neki vidovnjaci grade svoju reputaciju na činjenici da daju veoma mnogo predviđanja. Ako saopštite dovoljan broj stvari, nešto mora biti tačno. Oni suviše češto kažu: „Aha! Bio sam u pravu kad sam rekao da će se desiti to i to", i sasvim zgodno zaborave da pomenu sve one stvari koje se nisu desile.
Svakako da postoje muškarci i žene koji imaju prave supersvesne vizije. Moj spiritualni učitelj, Paramhansa Jogananda, nam je mnogo puta dokazao da može da čita naše misli (češto na našu neprijatnost) i da predvidi budućnošt. Ali, on je to radio tako skromno i pridavao tome tako malo značaja, da smo vrlo češto morali dobro da razmislimo o onome što je rekao da bismo shvatili dubinu njegove svesnosti.
Osoba sa stvarnim vizijama vam nikad neće dozvoliti da se previše oslanjate na nju. Ako je mudra, radije će vam pomoći da razvijete sopstvenu intuiciju upotrebom sopstvene volje, nego da pasivno zavisite od nje. Često sam viđao da ljudi koji idu kod vidovnjaka počnu da se oslanjaju na njih za svaku sitnicu. Ako izgube maramicu, trče kod vidovnjaka da im je pronađe.
Pre mnogo godina, u Indiji, imao sam zadivljujuće iskustvo s predviđanjem budućnosti. Neki prijatelji su me odveli u seoce u državi Pandžab gde je postojao deo drevnog rukopisa zvanog Brigouva knjiga. Navodno, napisao ju je izvesni veliki vizionar po imenu Brigu. Ovaj rukopis je bio poznat po tome da sadrži predviđanja o životima ljudi koji će tek živeti u budućnosti, dakle ljudi koji žive danas. Pundit - znalac koji čita knjigu, nije me poznavao, ali je ipak postojala stranica na kojoj je bilo zapisano moje duhovno ime, Krijananda. Na toj stranici je pisalo da sam rođen u Rumuniji i da sam pisac i učitelj. Postojali su mnogi detalji, sasvim tačni, daleko van domašaja bilo kakve mogućnosti da ih ovaj pundit može znati.
Na primer, pisalo je da mi je otac dao ime Džejms. Pošto ja obično koristim svoje srednje ime, Donald, većina ljudi i ne zna da je Džejms moje prvo ime. Jedini način da pundit to sazna, bio je da ode u Rumuniju, u Ministarstvo za unutrašnje poslove i tamo to otkrije. Mogućnost da je ovaj indijski pundit napuštio svoje zabačeno seoce da bi u rumunskom ministarstvu saznao podatke o meni u najmanju ruku je veoma neverovatna. U knjizi je, takođe, pisalo da sam odrastao u Americi i da je Jogananda bio moj spiritualni učitelj. Dalje, pisalo je da imam dva brata, ali da „nema mogućnošti za živu sestru" iako će jedna umreti u majčinoj utrobi. Ja nisam znao za spontani pobačaj svoje majke, ali kad sam se vratio u Ameriku pitao sam je i ona je potvrdila.
Pundit je, takođe, kazao da ću se vratiti u Ameriku kroz dva meseca, iako u tom trenutku nisam imao nikakve planove za povratak. I zaista, morao sam neočekivano da se vratim sledećeg meseca. Na kraju moje stranice bilo je još predvidanja o mojoj budućnosti koja su se većinom ostvarila.
Prirodno je da sam bio fasciniran ovim događajem, ali sam ipak želeo da proverim da nije prevara. Uzeo sam svoju stranicu i odneo je direktoru Nacionalnog arheološkog instituta i pitao ga može li mi reći koliko je stara stranica. Pošto ju je pogledao, kazao je: „Nije naročito stara." On je radio s drevnim rukopisima, neki su bili stari i pet hiljada godina. Ova stranica je trebalo da bude kopija originalnog teksta koji je, po predanju, zakopan negde na Tibetu. Želeći da dobijem što približniji odgovor, upitao sam ga sledeće: „Šta biste rekli - koliko je stara?" Ponovo ju je pogledao i rekao: „Samo oko stotinu i pedeset godina." To je bilo dovoljno staro da ostavi utisak na mene.
Neke stvari koje je knjiga rekla za moj dotadašnji život su se ispoštavile kao tačne, iako ja tad to nisam znao. Neke stvari koje mi je predviđala za budućnost su delovale krajnje neverovatno, pa su se ipak desile. To bilo zaista zapanjujuće iskustvo. Nažalost, otkrio sam da se mnogi ljudi obraćaju ovoj knjizi tražeći odgovor za svaku sitnicu i za njih je ona postala samo još jedan vidovnjački fenomen. Korist koju dobijamo od uputstava istinskog vizionara je u tome što ona mogu da nam pruže onu vrstu magnetizma kojom ćemo i sami izvlačiti odgovore iz naše vlastite supersvesnosti. Ako se suviše oslanjamo na vizionare, propuštamo suštinu.
“Razvoj intuicije”
Коментари
Постави коментар