Ivo Andruć – LJUBAV PREMA ŽIVOTU
Svaki razgovor o smrti mene uozbilji, uzbudi, zaustavi u
mjestu, i nikako ne mogu prihvatiti činjenicu da o tom razgovaram uzgred, olako
i neobavezno. Sve mi se čini da čovjek treba da se izuje kad stupa na to
područje, da digne misli a spusti glas, i da bira riječi, ako već ne može da
ćuti. To poštovanje našeg odlaska sa svijeta meni ne dolazi od onog bauka koji
za nas ljude znači smrt, nego, naprotiv, od života samog i od moje velike
ljubavi prema njemu.
Upravo posle jedne prepiske o nečijoj majci koja broji svoje poslednje zemaljske dane dođoh tebi... još pod snažnim utiskom, neverovatno...
ОдговориИзбришиI dobi od Andrića pravi odgovor... A i kako bi drugačije od njega :)
Избриши