Miroslav Krleža – NOĆ NEMIRA

Čemu (...) taj neshvatljivi nemir pod zvijezdama?

Strepim li pred neminovnim i kobnim posljedicama ove bezidejne parafraze svega što su kod nas doživljavala pokoljenja?

Da li sam u stravi pred vješalima ovih 'pogleda na svijet' koji danas predstavljaju negaciju svake ljudske vrijednosti i svake ljudske pameti, a jedini im je smisao da imaju topove?

Ne. Postoje zakoni historijskih sredina. Tu smo se rodili i tu treba da živimo. Da li me netko može spriječiti da ne gledam zvijezde nad svojom glavom mirno i uzvišeno, i da isto tako mirno i uzvišeno razmišljam o moru, o ribama, o ljudskim sudbinama, i o svom vlastitom životnom iskustvu?

Može li mi bilo tko na svijetu zapovjediti da o nečemu mislim što ne mislim ili da mislim tako kako oko mene razmišljaju danas čitavi narodi koji uopće ne misle? Strahujem li i bojim li se bilo kakve predrasude, da li sam žrtvom bilo kakve halucinacije ili fanatizma, laži ili podvale?

Strahujem li pred nečim što se zove nečista savjest, da li sam zločinac i da li sam bilo kada u životu načinio nešto što nije spojivo s boljim običajima? Da li sam igrač u okviru ove opasne igre i mogu li što drugo izgubiti nego glavu?

Vjerujem li u bilo koju od ovih zastava koje danas pretendiraju na pobjedu velikog, međunarodnog stila? Što me se, dakle, tiče ovo ludilo i zašto sam ove noći tako nerazumno nemiran?