Suzana Tamaro - ZAVIST JE KAO KOROV

Zavist je kao korov, dovoljno je da je pustiš da se rasprostre na jednoj tački, odmah će naseliti cijelo srce. Ne uvija se oko njega kao bršljan, već ga buši oštrim vrhovima. Ona je ta koja upravlja našim riječima i našim djelima. Sve ono što stoji između neke sitne kletve, naizgled nevine, i nasilja njen je plod.

Zavist ima moć razarajućeg otrova i sposobnost prilagođavanja jednako ubistvenog virusa.Uništava sve oko nas ali i nas same, stvarajući nesreću. I nije dovoljna vjera, nijesu dovoljne dobre namjere. Da bi smo je držali dalje od sebe valja biti stalno na oprezu. Ispitivati sebe, svoje misli, pokrete srca, čak i one koji su naizgled najneviniji...

Коментари


  1. Ja ne znam šta je zavist. Nikad se nje setim. Ne padne mi na um, ono na prvu loptu, da neko nekom zavidi.
    Valjda sam se rodila s tim felerom...
    Znam, znam, nisam loše prošla... Naravno, nemam pa nisam mogla ni decu tome naučiti...
    E, tu sam već jako zahvalna... :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ali je, nažalost, u velikom broju zastupljena... I uzrok mnogom zlu...

      Избриши
    2. Gledaš sebe, svoju baštu okopavaš... Uvek ima posla... Neka te ne brine korov u tuđoj...

      Избриши
    3. Korov čupam, svoje sjeme sadim... Svoj život živim... Ali ne može se čovjek izolovati baš toliko da ne vidi... npr jedan snimak, neđe ne nekom portalu, kanalu, ne znam tačno, grad star 3600 godina praktično sravnjen sa zemljom... Damask... I nikome ništa, osim tim jadnicima koji žive tamo... A za nekom zgradom u Milanu, Parizu, Njujorku, cijeli svijet suze lije...

      Избриши
    4. Ne govorim ja o tome... Moje su priče uvek lične: Ono, je ne živim u zavisti, a moja napr. komšinica živi.
      Ja govorim o tome da ja neću raspredati o njenoj zavisti, neću se baviti njenim životom, sem ako nemam šta lepo reći...
      Ništa ja veliko, grandiozno... samo oni naši mali žuvoti...

      PS. A za Damask više ni suza nemam, koliko sam ga odbolovala...

      Избриши
    5. Pričam upravo o tom p.s. Neke stvari moramo da vidimo, uzroke koji su doveli do njih... Pa barem jedna upućena misao, mala, najmanja, može malo, najmanje, ali i toliko doprinijeti da zlo bude manje, za tu najmanju želju manje...

      Избриши

Постави коментар