F. M. Dostojevski - MOLITVA ZA DRUGOG

I gle, možda će se s drugog kraja zemlje uzdići tvoja molitva ka Gospodu za pokoj duše njegove, makar ti njega nikako i ne znao, niti on tebe. Kako li slatko i umilno mora biti duši njegovoj, koja je u strahu stala pred Gospodom, da osjeti da se u taj čas i za njega neko Bogu moli, da je ostao na zemlji čovječanski stvor koji i njega voli. A sam Bog će milostivije pogledati na oboje vas, jer kad si već ti onoga toliko požalio, koliko li će ga više požaliti On, koji je beskonačno milosrdniji i ljubazniji nego ti, i oprostiće mu tebe radi.