Ilija Kapičić - PSIHOLOGIJA I EDUKACIJA U JUNGOVOM DJELU

K. G. Jung je dao veliki doprinos razumijevanju dječije psihologije i dječijeg razvoja, pokazujući koliko je blisko povezana psihologija djeteta sa psihologijom njegovih roditelja. Jako slične reakcije može pokazati čak i cijela porodica. Vrlo često možemo primijetiti da djeca mogu imati snove koji reflektuju problem njihovih roditelja. Loše ponašanje djeteta ili neurozni poremećaj mogu biti uzrokovani neriješenim problemima njihovih roditelja, koji su od njih brižljivo skrivani. Dječija neuspješnost, tvrdoglavost ili neuroza obično će nestati kao skinuti magijom ako roditelji budu rješavali svoje probleme, ako ih budu povremeno iznosili na svijetlo dana ili ih budu iskreno dijelili sa djecom, naravno na način da ih oni mogu razumjeti. 

Jung opisuje slučaj djevojčice od devet godina koja je mjesecima imala nisku temperaturu i iz tog razloga bila nesposobna da pohađa školu. Uzrok takvom njenom stanju nije se mogao pronaći. Njeni roditelji su u svom zajedničkom životu bili duboko nesrećni i željeli su da se razvedu, ali nijesu bili odlučni da preduzmu takav korak. Bili su sasvim sigurni da dijete o tom ne zna ništa. Međutim, snovi djeteta su pokazali da je bila svjesna situacije i strah je pokazivala uvijek kada je otac odlazio na poslovna putovanja. Plašila se da se sa putovanja više neće vratiti. Takođe je primjećivala da je njena majka tada mnogo srećnija. Uz pomoć doktora Junga, roditelji djevojčice su na kraju došli do toga da uvide da su je oni učinili bolesnom tako što su problem između njih ostavili neriješen. Trebali su da odluče da li da i dalje žive zajedno ili da se razvedu. Kasnije su odlučili da se razvedu. Djetetu su objasniili da ona neće biti od njih odvojena i da će ubuduće imati dvije kuće. Iako je rješenje izgledalo daleko od idealnog aranžmana, ovo objašnjenje je oslobodilo dijete nejasnih strahova i predosjećaja (intuicije), tako da je djevojčica ponovo bila dobro i sposobna da se vrati u školu.

Sličnost mišljenja u porodici je shvatljiva. To je posebno izraženo kada pojedini članovi domaćinstva odražavaju mišljenja ostalih, kada učestvuju u opštoj ljubavi ili mržnji, ali je manje vidljiva nesvjesna sličnost djece i roditelja, koja se često manifestuje kroz snove ili kroz medijum testova, npr asocijacijskih testova. Nesvjesni uticaji roditelja mogu sprječavati ili opterećivati razvoj djeteta. Na primjer, žena nezadovoljna svojim mužem može spriječiti da emocije njenog sina nesmetano teku prema ocu, ili zbog velike ljubavi prema svojoj kćerki otac može spriječiti druge uticaje koji prodiru u njen život. 

Analitički rad je pun mladih žena i muškaraca koji u roditeljskoj psihi ne mogu odrasti i iz tog razloga ne mogu živjeti kao odrasle osobe. Doktor Jung je išao toliko daleko da je jednom izjavio kako je od male koristi tretirati probleme djeteta ukoliko njihovi roditelji na neko vrijeme neće da otklone svoje probleme. 

Praktična korist od ovog nesvjesnog uticaja roditelja na djecu je u tome što će ličnost roditelja u formiranju dječijeg karaktera imati daleko više uticaja nego neka pravila. Ono što priča roditelj manje je važno nego ono što čini ili ono što on jeste. Iz ovoga slijedi da roditelji, naročito roditelji “neprilagođene djece”, mogu za njih učiniti mnogo mijenjajući svoj unutrašnji život, zbog toga što je mnogo više štetan uticaj nesvjesnog nego uticaj svjesnog.