Oktavian Sarbatoare - VEZA GURUA I UČENIKA

U filozofiji joge, pojam Guru zaista je suštinski. Razlog za to jeste ponajviše taj što je Guru onaj koji može da vodi učenika na stazi duhovnog oslobođenja. Iako se duhovna staza može i samostalno slijediti, na određenoj etapi za svakoga postoji nužnost da slijedi Gurua. Ova kritična etapa je obično povezana sa duhovnom krizom u koju aspirant može da zapadne. U ovoj etapi, Guru postaje posrednik, pošto je sposoban da vodi učenika kroz taj težak period. 

Za osobu koja želi da se osposobi za zamisao o tome da ima Gurua, neophodno je da osjeća prijeku potrebu koja izlazi izvan uobičajene joge, čija je jedina svrha da se stekne dobro zdravlje. Unutrašnje duhovno traganje treba da bude ono što će da izazove nečiju želju i potrebu da ima Gurua. Kada duhovni aspirant može da uoči svoju duhovnu bolest, samim tim je ispunjena kvalifikacija za imanje Gurua. Time počinje traganje za Guruom.

Po jogi, duhovnu bolest može da izliječi jedino iskusan Guru, koristeći tradicionalne metode naslijeđene od neprekinutog niza generacija Gurua.

Kada se pronađe Guru i donese odluka da se bude iniciran, mora se uzeti u obzir duhovna tradicija dotičnog Gurua. Postoje ustaljeni metodi specifične tradicije kojoj taj Guru pripada. Metodi pomoću kojih je Guru u stanju da aktivira sljedbenika u ravni duhovnog života razlikuju se saglasno tradiciji (sampradaja) te duhovne loze.

Guru postaje neophodan kao duhovni učitelj, zato što je već prošao kroz uzvišena duhovna stanja i otuda je u stanju da vodi osobu ka tome cilju. Zbog toga je za ozbiljnog učenika imati Gurua zaista neophodna mjera duhovnog buđenja koje slijedi tradiciju joge.

Smatra se da je imati pravovremeno Gurua, isto što i dobiti božanski blagoslov.

Iako se opšti utisak o odnosu Guru-učenik može racionalizovati, tradicija kaže da takav odnos mora da prelazi granice razuma. U svom osnovnom obliku ovaj odnos je snažna emocija u kojoj se nalaze snažna osjećanja. Ova osjećanja poznata su kao bakti (devocija, predanost). Za bakti se po definiciji smatra da se nalazi izvan razuma. Bakti se kao pojmu pristupa sa istim osjećanjem kao i religijskom stanovištu.

Slično je i sa odnosom Guru-učenik. Učenik mora da posjeduje predanost prema Guruu. Spolja posmatrano, ova predanost može djelovati besmisleno. Ali, to je samo na površini odnos gospodar-sluga, jer spoljni posmatrač ne može da vidi šta se događa unutar ovoga odnosa. Joga tradicija je izvanredno bogata u ovoj tematici, naročilo u "Guru Giti" ("Pjesma Guruu"), glavnom djelu na tu temu. Ono što je važno da se naglasi jeste da osim vidljivog uzajamnog uticaja u ovome odnosu postoji i mistični aspekt. Ovakav odnos je zasnovan prije svega na svjesnosti.

Mora se sebi predočiti da je Guru uvijek svjestan ponašanja i stanja uma svoga sljedbenika, bio on u njegovoj blizini ili ne. Ova svjesnost je u stvari pravo poučavanje. Neizgovorena pouka pruža sljedbeniku inspiraciju i ukazuje mu na duhovni smjer. Na ovaj način, sljedbenik postupeno uči kako da postane svjestan unutrrašnjih i spoljnih doživljaja i stvari. Ono što je od suštinskog značaja jeste da Guru vodi, a da sljedbenik treba da ga posluša i slijedi.

Dakle, suprotno očekivanjima mnogih kandidata da postignu prosvjetljenje, Guruovo rukovođenje uglavnom ne dolazi na neposredan način. Učenik možda dobije nekoliko riječi od Gurua s vremena na vrijeme, ali to uopšte ne liči na odnos studenta i profesora. Glavna zamisao jeste da, učeći duhovne lekcije od svoga Gurua korak po korak, sljedbenik jednoga dana konačno bude u stanju da se kreće sam. Pružanje slobode je osnovni cilj istinskog Gurua, kada je njegov sljedbenik u pitanju.

Dakle, duhovni napredak zavisi od ove veze. U jogi je malo vjerovatno da osoba može duhovno daleko stići bez pomoći Gurua. Navedeni su mnogi rizici. Jedan od njih je taj da učenik koji je u stanju da aktivira određene moždane centre (drugim riječima, tzv. joga vatra "gori" unutra), ostaje bez oslonca i prije ili kasnije može završiti u bolnici. Ovdje govorimo o složenom periodu kada učenik otkrije mnoge druge dimenzije svoga uma i nađe se u stanju šoka i velikog iznenađenja. Nove dimenzije uma mogu za novajliju biti zastrašujuće iskustvo. Doživljaj nove životne panorame jeste ono što Guru pokazuje učeniku. Odani učenik je u stanju da se čvrsto drži Gurua da bi postupno dostigao duhovni cilj.

Kako se taj duhovni cilj može postepeno dostići? Joga je sasvim izričita po tom pitanju. Ono što se u osnovi dobija pomoću joge, jeste iskustvo sve dužih stanja bivanja svjesnim ili budnim, ukratko naročiti kvalitet života, iskustvo koje u jogi ima mnoge nazive kao što su samadi, mukti, mokša, kevalja. Kada se dogodi takvo kvalitativno duhovno iskustvo, ono nije samo u unutrašnjoj oblasti, već i u spoljnoj. Ovaj postupni preobražaj aktivira takozvane sidije, moći ili neobične sposobnosti, koje počinju da se ispoljavaju u svakodnevnom životu. Takva iskustva su veoma snažna. Sa njihovim buđenjem, javljaju se i strah, nedostatak bezbjednosti, osjećaj da je previše toga u igri, itd.

Prema tome, proces buđenja je bolan sve dok um postupno ne postane sve stabilniji i mirniji. U tako jedinstvenim okolnostima, pravi Guru je prijeko potrebam On tada veoma pazi na to da učeniku pravovremeno pokaže nove dimenzije uma. Ovo je važan deo Guruovog napornog rada.

Najvažnije od svega jeste imati na umu to da je predanost, bakti, neophodan i osnovni odnos sljedbenika prema svome Guruu. Mora postojati savršeno povjerenje u njega. Bez stava povjerenja i predanosti, nijedan učenik ne može duhovno daleko da stigne. Takav učenik nije u stanju da stane u stranu i bude zaštićen od Gurua kada mentalna iskustva postanu prejaka da se nosi s njima. Nesposoban da stavi svog Gurua ispred svega učinjenog, sljedbenik koji nema dovoljno predanosti (bakti) svome Guruu neće uspjeti i moraće da se vrati uobičajenom načinu života.