Ivan Bavčević – ISTINSKA ZAHVALNOST POKREĆE UNUVERZUM (odlomak)
Celokupno Zapadno društvo se ponosi zakonima koji su
dokaz udaljenosti od ljubavi. A prvi korak da bi se vratili prema ljubavi
je ljubaznost, jer "kada nestane ljubaznosti, pojave se pravila".
Znači, ljubaznost nije dokaz ljubavi. Ljubaznost je i dalje nešto okrnjeno.
Tako je i sa mentalnom zahvalnošću. Zahvalni ste zato što ti je negde to neko
rekao ili napisao, ili ste naučili u školi... treba ustati starijem kada uđe u
autobus.
Istinska zahvalnost je moć koja pokreće Univerzum. To je moć kojom majstor živi život, kojom stvara. To je moć kojom Isus hoda po vodi, kojom diže mrtve u žive, kojom stvara ribu u mreži i pretvara vodu u vino. Zahvalnost je moć kojom je Isus to radio. Nije došao na obalu jezera i rekao "E tata slušaj, idem ja do onih ljudi i daj da se ne osramotim, da se sad utopim ovde, daj da ja pređem preko vode."
Ne, nije sigurno tako rekao. Išao je s punim uverenjem i s punim osećajem zahvalnosti što je to moguće. Kada je pretvarao vodu u vino, sigurno nije mislio "E molim te sada, nestalo nam je vina, pa nam ti sad nešto sredi." Došao je do one bačve i osetio je istinsku zahvalnost u srcu što je unutra vino. Bez dvojbe, bez sumnje. I kada pristupiš sa takvim osećanjem, ne može a da ne bude. Nije bilo šanse da ne bude vino unutra nakon tog osećaja. I to osećanje je ono čemu trebamo prići, da ga doživimo i da u takvom osećanju onda hodamo po gradu.
Ako budete istinski zahvalni i za ono što se još nije dogodilo, zahvalni ste unapred, pa će se dogoditi kako treba. Kada si u srcu istinski zahvalan, onda ćeš imati raj, prekrasno mesto. Već je prekrasno, samo ga treba otkriti, treba ovu prljavštinu maknuti iz vidokruga, treba ga očistiti. I videćeš onda dole zlato, a izgledalo je prašnjavo. I u vašim srcima je zlato, samo treba maknuti prašinu i paučinu.
Zahvalnost počinje uistinu sa tim mentalnim procesom, jer smo eto naučeni da budemo mentalni. Sve je jako mentalno i misaono, ali onda se spuštamo u srce. Svaki dan koji provedete zavisi od stotina nepoznatih ljudi koji žrtvuju svoje živote da biste danas vi ugodno živeli u gradu. Da biste mogli otići svaki dan u samoposlugu i zgrabiti nešto sa police, bez da se pitate otkud to na polici. To što si dao novac ne znači da shvataš šta sve iza toga stoji.
Ko stoji iza čipi-čipsa na polici, kolike stotine ljudi, koliko rada na zemlji, poljoprivrednika, onih ljudi na bušotini koji vade naftu da bi kamion mogao doći do police, onih ljudi u fabrici koji su proizveli kamion da bi to moglo doći od radnje, onih radnika u samoposluzi koji crnče danonoćno da bi se ti samo mogao ušetati u samoposlugu i uzeti čipi-čips.
Istinska zahvalnost je moć koja pokreće Univerzum. To je moć kojom majstor živi život, kojom stvara. To je moć kojom Isus hoda po vodi, kojom diže mrtve u žive, kojom stvara ribu u mreži i pretvara vodu u vino. Zahvalnost je moć kojom je Isus to radio. Nije došao na obalu jezera i rekao "E tata slušaj, idem ja do onih ljudi i daj da se ne osramotim, da se sad utopim ovde, daj da ja pređem preko vode."
Ne, nije sigurno tako rekao. Išao je s punim uverenjem i s punim osećajem zahvalnosti što je to moguće. Kada je pretvarao vodu u vino, sigurno nije mislio "E molim te sada, nestalo nam je vina, pa nam ti sad nešto sredi." Došao je do one bačve i osetio je istinsku zahvalnost u srcu što je unutra vino. Bez dvojbe, bez sumnje. I kada pristupiš sa takvim osećanjem, ne može a da ne bude. Nije bilo šanse da ne bude vino unutra nakon tog osećaja. I to osećanje je ono čemu trebamo prići, da ga doživimo i da u takvom osećanju onda hodamo po gradu.
Ako budete istinski zahvalni i za ono što se još nije dogodilo, zahvalni ste unapred, pa će se dogoditi kako treba. Kada si u srcu istinski zahvalan, onda ćeš imati raj, prekrasno mesto. Već je prekrasno, samo ga treba otkriti, treba ovu prljavštinu maknuti iz vidokruga, treba ga očistiti. I videćeš onda dole zlato, a izgledalo je prašnjavo. I u vašim srcima je zlato, samo treba maknuti prašinu i paučinu.
Zahvalnost počinje uistinu sa tim mentalnim procesom, jer smo eto naučeni da budemo mentalni. Sve je jako mentalno i misaono, ali onda se spuštamo u srce. Svaki dan koji provedete zavisi od stotina nepoznatih ljudi koji žrtvuju svoje živote da biste danas vi ugodno živeli u gradu. Da biste mogli otići svaki dan u samoposlugu i zgrabiti nešto sa police, bez da se pitate otkud to na polici. To što si dao novac ne znači da shvataš šta sve iza toga stoji.
Ko stoji iza čipi-čipsa na polici, kolike stotine ljudi, koliko rada na zemlji, poljoprivrednika, onih ljudi na bušotini koji vade naftu da bi kamion mogao doći do police, onih ljudi u fabrici koji su proizveli kamion da bi to moglo doći od radnje, onih radnika u samoposluzi koji crnče danonoćno da bi se ti samo mogao ušetati u samoposlugu i uzeti čipi-čips.
E kada bi imao spoznaju koliki trud i rad i organizacija
celokupne planete sudeluje u tome da tvoj život učini laganim, sa kakvom bi
zahvalnošću hodao okolo? Spoznajte koliko čitav svet, celokupna kreacija,
podržava vaš život, i koliko svaki vaš dah zavisi od svega oko vas. E to
je zahvalnost, kada spoznaš veličinu sistema koji podržava tvoj život.
ОдговориИзбриши"Nije bilo šanse da ne bude vino unutra nakon tog osećaja."
Ova rečenica mi se baš svidela!
Da... I "to osećanje je ono čemu trebamo prići, da ga doživimo i da u takvom osećanju onda hodamo po gradu". I ovo: "I u vašim srcima je zlato, samo treba maknuti prašinu i paučinu", kao da je iz nekog joga učenja, ili, pak. nekog samoostvarenog mistika.
Избриши