Duhovnost

Sa početkom samog postojanja i prvim pokretom u majčinoj utrobi, postavlja se za nas pitanje izlaza. A kad se oslobodimo te tamnice, to je samo prividno i privremeno oslobođenje, jer sa prvim zrakom zemne svjetlosti počinje novo i dalje, sve življe, traženje izlaza. I traje do poslednjeg daha i poslednjeg pokreta. Tome traženju služe sve naše misli, sva naša lutanja, svi naši — i najnevjerovatniji — postupci, napori, zaleti i sudari.

Kad provedemo sunčan i lijep dan u prirodi, sami ili u društvu, mi primimo u sebe vidike, vjetar, daljine, dio sunčeva puta i misli koje donosi smiraj dana. Predveče se vratimo u svoj grad, obogaćeni, teški kao pčela natovarena cvijetnim sokom i peludom, osjećamo se jaki i slobodni, iznad svega što nas vezuje sa poznatim stvarima, ljudima i prilikama, kao mirni pobjednici, bez rana, bez gorčine u sebi, a sa izgledima na dug i trajan mir pred sobom. To je trenutak čudne veličine i jakog zanosa… Stoga u takvim večernjim časovima, poslije lijepog izleta, treba izbjegavati društvo i ljude i tražiti pribježište u samoći, u ćutanju, čitanju, i snu.

Debelo drvo počelo je od tankog pruta. Devetospratna kuća počela je od slaganja opeka. Putovanja od hiljadu kilometara počinju od jednog koraka. Pazite na svoje misli: one su početak postupka!

Sve je moguće, sve je na dohvat ruke, samo se čovjek ne smije predati. Teško je dok se ne odlučiš, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobijediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen ni pun prijetnji.

Istinska čuda svijeta su svuda, u najsitnijim djelovima našeg tijela, u ogromnim prostranstvima kosmosa, u intimnim vezama svih stvari... Mi smo dio fino izbalansiranog ekosistema u kome se međuzavisnost slaže sa individualnošću. Svi smo mi individue, ali smo i dio veće cjeline, ujedinjeni u nečem ogromnom i lijepom, što se ne da opisati. Spoznaja čuda je subjektivna esencija samospoznaje, korjen iz koga rastu najplemenitije ljudske osobine i iskustva. Ljubav. Ljubav je prevelika i preduboka da bi ikada bila shvaćena, izmjerena ili ograničena riječima.

Kad govorim o strasti, ne mislim samo da imate nešto do čega vam je stalo. Mislim na nešto do čega vam je neprekidno stalo, što je uvijek uz vas. Nijeste prevrtljivi. Svakog dana se budite misleći na ista pitanja na koja ste mislili i pred spavanje. Vi, u neku ruku, uvijek gledate u istom pravcu, uvijek željni da načinite makar najmanji korak naprijed, radije nego veliki korak u stranu, prema nekom drugom odredištu. U krajnjem slučaju, tolika usmjerenost bi se mogla nazvati opsesijom. Većina vaših postupaka je izvedena iz te odanosti vašem krajnjem cilju, vašoj životnoj filozofiji. Vi znate koji su vaši prioriteti.

Polazna tačka je znatiželja: razmišljanje zašto ponuđene vrijednosti uopšte postoje. Poriv da preispitujemo ponuđene vrijednosti javlja se kada doživimo  viža de , suprotno od deža vi . Deža vi se javlja kada se susretnemo s nečim novim, ali imamo osjećaj kao da smo to već vidjeli. Viža de je obrnuto – suočavamo se s nečim poznatim, ali to vidimo kao svježu perspektivu koja nam omogućava da steknemo nove uvide u stara pitanja.

Fizika kao fundament prirodnih nauka ima dominantan uticaj na sve aspekte ljudskog društva. Fizičari sa visine gledaju na ostale nauke i naučnike, pa često upotrebljavaju onu rečenicu nobelovca Radeforda: “Cijela nauka se može podijeliti na fiziku, i na skupljanje maraka”. Časopis “Svijet fizike” je 1999. godine organizovao anketu među vodećim svjetskim fizičarima u kojoj su trebali da imenuju fizičare koji su dali najznačajniji doprinos fizičkoj nauci. Na vrhu liste se ubjedljivo našao Ajnštajn, a iza njega Njutn, pa Maksvel, a tu su još Bor, Openhajmer, Hajzenberg, Galilej.   Zna se da je Ajnštajn bio spinozist, i da mu je bila vrlo bliska filozofija Šopenhauera. Ajnštajn nije vjerovao u institucionalnu religiju, imao je "kosmičko religiozno osjećanje", smatrao je da nauka i religija moraju da se udruže i da se tek tada može doći do konačne istine. Nauka i religija, po njemu, nijesu u suprotnosti i "nauka je bez religije hroma, a religija bez nauke slijepa...

Dobrota je prezrena, odnosno obezvrijeđena. Sve te uzvišene i neopipljive vrijednosti ljudskog duha – poput hrabrosti, poštenja, vjernosti, bezuslovnog prijateljstva i ljubavi – danas su ismijane i nijesu popularne. Važno je samo koliko ste ljudi prevarili. Ako ste prevarili mnogo ljudi i pritom zaradili, onda ste namazani i mnogo ste pametni. Time dobijate poene i niko vas neće prezreti. Ili, ako dovoljno dugo to radite, čak i oni koji su vas prezreli u početku, pristaće na to da ste uspjeli. Danas su teze zamijenjene i u današnjem sistemu vrijednosti dobrota se graniči sa glupošću. To je pogubno, i zato ćemo platiti danak, a tada ćemo morati da se vratimo pravim vrijednostima jer su jedino one temelj ljudskog postojanja.

Zalud je bure od najskupljeg drveta, ako se u njemu drži uskislo vino. Zalud usta puna molitve ako je srce prazno… Šta god da tkaš, vezuj konce za nebo…

Božansko se uvijek otkriva lično, u sebi (ezoterično), do njega čovjek dolazi radom na sebi, nadilaženjem subjektivne svijesti, i svojim preobražajem i usaglašavanjem sa objektivnom, božanskom sviješću dok ne postane njeno oličenje. Najviša božanska prisutnost otkriva se čovjeku uvijek jednostavno, nježno i nevino, kao dječiji šapat i osmijeh. Rezultat njenog osvješćenja je uvijek veća ljubav. Ona je uvijek dostupna kroz živo iskustvo, samo od čovjekove objektivne svjesnosti zavisi da li će je spoznati.

Postoji struja koja prolazi kroz sve. Ona postoji u celom Univerzumu i postoji u celom Svemu Što Jeste. Ona je osnova Univerzuma i osnova vašeg fizičkog sveta. Neki su svesni te Energije, ali većina ljudi je nesvesna njenog postojanja. Međutim, ona utiče na sve. Svaka misao vibrira, svaka misao emituje signal i svaka misao privlači podudaran signal. Ovaj proces nazivamo Zakonom privlačnosti. Zakon privlačnosti glasi: Slično privlači slično. Možete, dakle, sagledati moćan Zakon privlačnosti kao neku vrstu Univerzalnog Menadžera koji se stara o svrstavanju svih podudarnih misli. Jasan vam je ovaj princip onda kad uključite radio i namerno podesite birač stanica tako da hvata signal s nekog odašiljača. Ne očekujete da čujete muziku koja se emituje na talasnoj dužini 101 FM ako je vaš birač stanica podešen na talasnu dužinu 98,6 FM. Jasno vam je da se frekvencija na kojoj stanica emituje program mora podudarati s odabranom frekvencijom na vašem radio prijemniku i Zakon privlačnosti ...

Jedan crnački dječak je na seoskom sajmu gledao čovjeka koji je prodavao balone. Očigledno, čovjek je bio dobar trgovac, budući da je pustio crveni balon da sa visoko digne u vazduh i tako privukao priličnu grupu mogućih kupaca. Potom je pustio i plavi balon, pa žuti, pa bijeli. Svi su se dizali u vazduh sve dok nijesu nestali iz vidokruga. Crni dječačić je dugo stajao pored tezge i gledao u crni balon, a potom i upita: “Gospodine, ako pustite taj crni balon, hoće li se i on onako dići visoko kao i drugi"? Prodavac balona se ljubazno nasmiješi dječaku, potom pusti konac koji je držao balon, i dok se balon dizao u vazduh reče: "Sinko, ne radi se o boji. Ono što je u njemu diže ga u zrak".

Na samrti pozva starac svoga sina pa ga dovede do prozora i upita šta vidi . - Ljude - odgovori on . Zatim mu pruži ogledalo da se pogleda i upita ga šta vidi . - Vidim sebe -odgovori on . - Eto sine! Prozori i ogledalo su od istog stakla, s tom razlikom što se na ogledalu nalazi tanak sloj srebra. I u životu je tako - gdje god se srebro nadje izmedju ljudi, tu čovjek vidi samo sebe.