Herman Hese – NIJE ZNAO DA VOLI

Stajao je kraj mora, pružao ruke i obožavao zvijezdu, sanjao je o njoj i ka njoj upravljao svoje misli. Ali je znao, ili je mislio da zna, da čovjek ne može da zagrli zvijezdu. Smatrao je svojom sudbinom to što voli zvijezdu bez nade u ispunjenje, i na toj misli sazdao cijeli jedan životni spjev o odricanju i nijemoj, vijernoj patnji koju bi trebalo popraviti i pročistiti. Ali, svi su mu snovi bili okrenuti zvijezdi. Jednom je opet stajao noću kraj mora, na visokoj hridi, i gledao ka zvijezdi i izgarao od ljubavi prema njoj. I, u trenutku najveće čežnje, skočio je i bacio se u prazninu, prema zvijezdi. Još u trenutku skakanja, pomislio je munjevito: "Pa, to je nemoguće!" I, pao je dolje na obalu i smrskao se.

Nije znao da voli. Da je u onom trenutku kada je skočio imao duševne snage da čvrsto i pouzdano vjeruje u ispunjenje, poletio bi visoko i spojio se sa zvijezdom.