Herman Hese – SENTIMENTALNOST

U poslednje vrijeme se od pjesnika očekuje - a neki mladi pjesnici na to pristaju - da odbace upravo ono što ih čini pjesnicima: dušu koja umije da se uzbudi, sposobnost da se zaljube, da vole i izgaraju, da sebe poklanjaju i žive u svijetu emocija, da dožive neslućena i natprirodna iskustva: treba da omrznu ono što je najvrjednije u njima, baš toga treba da se stide i da se brane od svega što može da se nazove "sentimentalnim". Pa, dobro, nek im bude, ali ja na to ne pristajem, meni su moja osjećanja draža od svih cinizama ovoga svijeta...

Ne odbacujem i ne mrzim sentimente ni sentimentalnost, naprotiv, pitam se: od čega živimo, gdje spoznajemo život ako ne u našim osjećajima? Šta će mi pun novčanik, solidan račun u banci, lijepo ispeglano odijelo, jedna lijepa djevojka, ako ništa ne osjećam, ako moju dušu ništa ne pokreće?... Osjećajnost, nježnost i duša koja lako vibrira, to je ono čime sam ja obdaren i na tome treba da zasnujem svoj život. Da sam računao na snagu svojih mišica postao bih rvač ili bokser, niko od mene ne bi očekivao da ih proglasim za nesto sporedno.