Ivo Andrić – MOLI BOGA, SINE…

Život je dug i mučan, kako da ga prebrodim, kad na mene naiđe umor i želja smrti.

- Nasloni glavu na čije rame, sij njivu i hrani svoju djecu, potrpi i život će proći.
Godina je duga i oskudna, kako da je pređem kad naiđu zli mjeseci?
- Pomisli da je bilo gorih i da će doći bolje i pretrpi; godine brzo prolaze.
Mjesec je dug i težak, kako da ga preživim kad mi dotežaju brižni dani bez kraja?
- Mjeseci se izmjenjuju, prolaze brzo, a s njima i brige.
Dan je dug i siv, kako da ga podnesem kad me zamori i rastuži?
- Dani teku brzo. Potrpi! Donijeće radost i odnijeti bol.
Sati su dugi i neveseli, kako da ih premetnem kad donesu strah i žalost sa sobom?
- Brzo iskucavaju sati; radi i zaboravljaj, imaćes miran san i radosno buđenje.
Minuti su dugi i bolni, ko će ih izdržati kad se jave gorke misli i kajanje?
- Da, moli Boga, sine, da ti u zloj minuti dade utjehu!