Duhovnost

Go došao na ovaj svijet, go otišao sa ovoga svijeta. Nije ga privlačila odaja od zlata, vjerovao je da je bogatstvo ovoga svijeta samo ludost u očima gospodara neba. Ne vrti se oko novca, slave i moći, već oko sebe, kao jedinog sunca, odakle dolazi nova svjetlost sebi u susret: novac, slava i moć su za tren, a nada za cio život. Nema ništa, jer isposnička savjest ne trpi nikakvo breme koje bi je savijalo. Go i bos navješta zajedničko proljeće: njegova nesebičnost bila je stalni prijekor pohlepi bogatih, i zato ga raspeše. On, koji cijelog života nije dirnuo novac, biva ne samo izdan, nego i prodan. Kao janje vođen na klanje, na rastanku sve oprosti. Krvave mrlje sa njegovog tijela i danas majke Tereze brišu svojim suzama. Sa smrću njegovom umre jedna svetinja, čije toplo srce primi hladni grob, da se zemlja malčice zagrije. Ostala je uspomena o njemu duga jednu vječnost. Umre za sve, kako svi ne bi umrli za njega: jedan nevin iskupi sve grješnike! Umro je mlad, izdan i...

Teško onom koji mora nekog drugog (pa ma ko taj bio) da unizi, da bi se on sam izdigao, ili bolje rečeno: da bi imao iluziju da se izdigao.

Nikad ne možeš biti toliko glup, koliko ja mogu da budem gluv. Nikad ne možeš da budeš tako alav, koliko ja mogu da ti dam. Nikad ne možeš toliko da srušiš, koliko ja mogu iznova da sagradim. I nikad, ali, ama baš nikad, ne možeš da budeš toliko zao, koliko ja mogu da budem dobar.

Takav je svijet i tu se ne može ništa promijeniti. Jedino što možemo je da napravimo svoj mali svijet, u kojem ćemo biti srećni i zadovoljni. Makar bio veličine dlana.

Z ajedno ćemo usniti predivan san - san koji ćete uvek voleti da sanjate. U tom snu oko vas je predivan, topao sunčan dan. Slušate pesmu ptica, šapat vetra i šum reke. Krećete se u pravcu reke. Na ivici reke meditira jedan starac i vi primećujete da iz njegove glave zrači prekrasna svetlost raznih boja. Vi ne želite da mu smetate, ali on opaža vaše prisustvo i otvara oči. Oči su mu pune ljubavi a na licu mu je veliki osmeh. Pitate ga kako uspeva da zrači svim tim divnim bojama. Pitate ga može li vas naučiti kako da činite isto što i on. On odgovara da je pre mnogo, mnogo godina on postavio isto pitanje svom učitelju. Starac počinje da priča svoju priču:  "Moj učitelj otvori svoje grudi i izvadi iz njih svoje srce, i iz svog srca izvadi prekrasan plamen. Zatim otvori moje grudi, otvori moje srce, i stavi u njega mali plamen. On vrati moje srce u moje grudi, i čim mi je srce bilo na mestu, ja osetih ogromnu ljubav, jer je plamen koji je on uneo u moje srce bila njegova ljub...

Ljudi traže mjesta u selu, na moru, u brdima, da bi se u njih povukli. S druge strane, moguće je da se čovjek, ako samo hoće, u svako doba povuče u samoga sebe. Nema mjesta koje čovjeku pruža veći mir i spokojstvo nego što je to njegova duša, naročito ako je ona takva da, čim se u nju povuče, odmah naiđe na savršeni mir. A kad kažem "mir", mislim samo na savršeni sklad. Zato neka ti uvijek sklonište bude tu, i u njemu se obnavljaj.

Što je to ljubav? Je li ruži moguće reći: "Ponudiću svoj miris dobrim ljudima i uskratiću ga zlima"? Ili, možeš li zamisliti svjetiljku koja uskraćuje svoje zrake zlim ljudima koji bi htjeli hodati u njezinoj svjetlosti? Može to učiniti jedino ako prestane biti svjetiljkom. Promatraj kako drvo bespomoćno i nepristrasno daje svoju hladovinu svima, dobrima i zlima, starima i mladima, visokima i niskima, životinjama i ljudima i svakom drugom živom biću, čak i onome koje ga želi posjeći. Zamisli se u čuđenju nad čistom dobrotom ruže, svjetiljke, drveta, jer u njima možeš naći sliku onoga što je ljubav. Kao i drvo, ruža i svjetiljka, ljubav daje i ne traži ništa zauzvrat. Svjetlost, miris i hladovina ne proizvode se kada neko priđe niti prestaje kada nikoga nema u blizini. Dakle, one nijesu svjesne nikakve zasluge, ili toga da čine neko dobro... Ljubav je nepristrasna, besplatna, nesebična i slobodna.

Platon u “Gozbi” priča da nekad, davno, Eros nije postojao, da su prvi ljudi bili kompletni, cjeloviti, spojeni u istom muško-ženskom rodu, koji je tada bio jedno i po imenu i po liku, a sastavljen od oba roda, i muškog i ženskog. Ta jedinstvena bića bila su skladna, kompletna, snažna i prkosna; imala su četiri ruke, četiri noge i glavu sa dva lica okrenuta jedno od drugog na suprotnu stranu. Sama sebi dovoljna, cjelovita, odlikovala su se strašnom snagom, imala krupne misli, šta više: udarala su i na bogove. Kako se nijesu mogli odbraniti od tih opasnih dvostrukih ljudskih bića, poslije savjetovanja Div i ostali bogovi odlučiše da svako od tih bića rasijeku na dva dijela da bi bila slabija, a za bogove korisnija, jer će im se broj umnožiti. Zatim narediše Apolonu da im lice okrene ka rasječenom dijelu, kako bi, posmatrajući svoj odvojeni dio, bili smjerniji. Pošto jedinstvena priroda ljudska bješe rasječena na dvije polovine, svaka polovina čeznula je za drugom svojom p...

Jednog dana bio sam na čamcu u Gangi. Bilo je prekrasno jesenje veče. Sunce tek što je zašlo; tišina nebeskog svoda je bila sva od neiskazanog spokoja i divote. Golema površina vode je bila sasvim glatka i odražavala je sve promjenljive sjenke sutonskog sjaja. Kilometri puste pješčane obale pružali su se poput džinovskog vodozemskog reptila iz nekog prepotopskog doba, sa krljuštima koji svjetlucaju u blistavim bojama. Dok je naš čamac nečujno klizio pokraj strme rječne obale, ukrašene rupicama gnijezda ptičje kolonije, iznenada je velika riba iskočila nad površinu vode i potom iščezla, prikazavši na svojoj nestajućoj pojavi sve boje večernjeg neba. Na trenutak je povukla u stranu raznobojni zastor, iza kojeg se nalazio tihi svijet prepun životne radosti. Pojavila se iz dubina svog tajanstvenog prebivališta sa predivnom plesnom kretnjom i dodala svoju melodiju tihoj simfoniji umirućeg dana. Osjećao sam se kao da mi je upućen prijateljski pozdrav iz dalekog svijeta na njegovom maternj...

Ko nije u nekom trenutku sanjao o izvoru vječne mladosti i poželio ga pronaći? Kao i u većini priča i mitova, i u ovoj postoji zrno istine. Jer, taj izvor mladosti, vitalnosti i zdravlja smješten je u Bindu čakri – jednom od najtajanstvenijih i najveličanstvenijih energetskih centara u ljudskom tijelu. Bindu čakra se nalazi ispod mjesta gdje se uvrće kosa, na zadnjem dijelu glave. Anatomski, smještena je na mjestu gdje se susreću zadnje i bočne kosti lobanje. Na tom se mjestu smjer toka kosmičke energije koji teče u čakru može dosta jasno vidjeti. Kada ovaj energetski centar spava, tada je nalik na tačku, no kada je probuđen, njegova energija počinje teći ili kapati. Bindu čakra ima dosta zadivljujuće učinke. Ona je centar fizičkog, psihičkog i duhovnog zdravlja i zato je vrijedna pomoć na našem duhovnom putu. Ona takođe donosi sklad i osjećaj dobrobiti kao i što nam pomaže smiriti emocije. Pomoću ove čakre možemo kontrolisati glad i žeđ, a i savladati nezdrave prehrambene n...