Duhovnost

Ima tih čudnih ljudi koji su sasvim dobronamerni. Hodaju po zemlji, a duša im je nebeska. Zato u svakom čoveku zapaze najvredniji deo njegovog bića. Zato u svakakvim rečima osluškuju mudrost. Zato se pored njih svi osećaju bolje. Oni teše svojim prisustvom. Svojim pogledom na svet. Ima tih čudnih ljudi. Kada vide da je nekome slomljeno srce, otkinu komadić svoga i daju. Svaka suza koju na drugom licu vide, zapeče ih kao lična bol. Oni znaju da je nesreća jednog čoveka nesreća celog sveta. I da se radosti jednog čoveka raduje čitava Vaseljena. Oni znaju da smo svi neraskidivo povezani. Ima tih čudnih ljudi koji čitav svet i svakoga u njemu doživljavaju kao svoje najrođenije. Svako dete vole kao svoje. Svako mače zbrinu i usvoje. Stare ljude sa posebnom blagošću i setom gledaju. I sećaju se bakinih krofni i dekinih gunđanja. Ima tih čudnih ljudi čija je vera toliko jaka…. Svaku nepriliku shvataju kao sjajnu priliku. Svaka nevolja im ojača vol...

Vodi računa čime zalivaš svoje snove. Zalivaj ih brigom i strahom i uvijek ćeš gajiti korov koji će ugušiti život u tvom snu. Zalivaj ih optimizmom i rješenjima i gajićeš uspjeh. Uvijek traži načine da svoj problem pretvoriš u priliku za uspjeh. Uvijek traži načine da odnjeguješ svoj san.

Postoje dvije vrste pameti: jedna je naučena, kao što dijete u školi pamti činjenice i pojmove iz knjiga i iz onoga što učitelj kaže, skupljajući podatke iz klasičnih nauka kao i iz novih. Sa takvom pameću napreduješ u svijetu. Svrstavaš se ispred ili iza drugih s obzirom na svoju sposobnost zadržavanja podataka. Sa tom pameću švrljaš po oblastima znanja i izvan njih, dodajući sve više recki u svoju biljležnicu. Postoji i druga vrsta zapisa, ona koja je uveliko završena i sačuvana u tebi. Opruga koja upravo iskače iz kutije. Čilost u središtu grudi. Ta druga pamet ne žuti i ne zaustavlja se. Pokretljiva je, ali se ne kreće spolja ka unutra kroz vodovodne cijevi obrazovanja. Ovo drugo znanje je izvor unutar tebe, koji izbija napolje.

Jednog dana je Mojsije šetao planinom, kad je u daljini ugledao pastira. Muškarac je klečao ruku raširenih ka nebu i molio. Mojsije je bio oduševljen, ali kada se približio, zapanjio se čuvši molitvu:  “O, moj ljubljeni Bože, volim te više nego što znaš. Za tebe ću sve učiniti, samo reci. Čak i ako zatražiš od mene da u tvoje ime zakoljem najdeblju ovcu u mom stadu, učiniću bez oklijevanja. Ti ćeš je ispeći i staviti njen najdeblji rep u svoju rižu da bude ukusnija. Nakon toga ću ti oprati noge i očistiti uha i istrijebiti tvoje uši. Toliko te volim”. Mojsije prekinu pastira:  “Prestani, neznalice! Šta misliš da radiš? Misliš da Bog jede rižu? Misliš da ima noge koje treba oprati? Ovo nije molitva. Ovo je čisto bogohuljenje”. Ošamućen i posramljen pastir se izvinio i obećao da će se moliti onako kako se mole pristojni ljudi. Mojsije ga nauči par molitvi i ode svojim putem zadovoljan. Ali te noći Mojsije čuje glas:  “Oh, Mojsije! Šta si učinio? Izgrdio si onog...

B og koristi samoću da bi nas naučio kako da živimo zajedno. Koristi bijes da bi nam ukazao na neprocjenjivu vrijednost mira. Koristi dosadu da bi naglasio značaj pustolovine i prepuštanja. Bog se služi ćutanjem, da bi nam predočio odgovornost govorenja. Služi se umorom, da bi nam omogućio da spoznamo vrijednost buđenja. Služi se bolešću da bi istakao vrijednost, blagodetnost zdravlja. Bog koristi oganj da bi nam objasnio vodu. Koristi zemlju da bi nam omogućio da shvatimo vrijednost vazduha. Koristi smrt da bi nam predočio vrijednost života.

Velika lekcija koju sam dobio u životu je lekcija iz Hilandara. Kad odeš na Hilandar i ostaneš neko vreme, vratiš se potpuno oslobođen sujete. Jednostavno shvatiš da nisi niko i ništa i da je to fantastično i da sve te gluposti kojima si robovao, uspeh, novac, slava, da to sve ne vredi ništa. To je takvo mesto gde se za vreme noćnog bdenja pojavljuju svi mrtvi i svi živi i ti se oslobađaš tereta ovog sveta, približavaš se najvišem stepenu duhovnosti i izgleda ti besmislena rečenica koju si dotad upotrebljavao: „Idemo na to i to mesto, tamo se dobro jede“. To je najveća glupost, koju sam izgovarao često u životu. Što kaže Končalovski, na poljskom ve-ceu kod njegove majke gosti su pisali: „Ovde se završava kulinarska umetnost gospođe Končalovski“. Ne pada ti više na pamet da se nerviraš što nisi dobio neku nagradu, izgledaš samom sebi bedan kada se setiš da si se nervirao što nisi zastupljen u nekoj antologiji, što te nisu negde pozvali…

Vjerujem da pojedinac, koji nije na putu da nadiđe svoje društvo i uvidi na koji način ono unapređuje ili ometa razvoj ljudskog potencijala, ne može da dođe u bliski dodir sa svojom ljudskošću. Ako mu tabui, ograničenja, iskrivljene vrijednosti izgledaju „prirodni“, to je jasna naznaka da mu nedostaje stvarno poznavanje ljudske prirode.

Bio jedan ljubavnik koji je volio bez nade. On se potpuno povukao u svoju dušu i mislio je da će sagoreti bez ljubavi. Svijet za njega više nije postojao, on nije više vidio plavo nebo i zelenu šumu, potok mu više nije žuborio, harfa mu više nije jecala, sve je bilo utonulo i on je osiromašio i postao bijedan. Ali je njegova ljubav rasla i on je mnogo radije htio da umre i propadne, nego da se odrekne ljubavi prema lijepoj ženi koju je volio. Tada osjeti kako je njegova ljubav sagorela sve drugo u njemu, te postade moćna, i privlačila je i privlačila, i lijepa žena joj se povinova, i došla je, i on je stajao raširenih ruku da bi je privukao k sebi. Ali dok je pred njim stajala, najedanput se sasvim izmijenila, i on osjeti i spazi kako je privukao k sebi cio izgubljen svijet. Ovaj je stajao pred njim i predavao mu se, nebo i šuma i potok, sve mu je u novim bojama, svježe i divno, dolazilo u susret, pripadalo mu, govorilo njegovim jezikom. I umjesto da dobije samo jednu ženu imao je cio...

Život je dug i mučan, kako da ga prebrodim, kad na mene naiđe umor i želja smrti. - Nasloni glavu na čije rame, sij njivu i hrani svoju djecu, potrpi i život će proći. Godina je duga i oskudna, kako da je pređem kad naiđu zli mjeseci? - Pomisli da je bilo gorih i da će doći bolje i pretrpi; godine brzo prolaze. Mjesec je dug i težak, kako da ga preživim kad mi dotežaju brižni dani bez kraja? - Mjeseci se izmjenjuju, prolaze brzo, a s njima i brige. Dan je dug i siv, kako da ga podnesem kad me zamori i rastuži? - Dani teku brzo. Potrpi! Donijeće radost i odnijeti bol. Sati su dugi i neveseli, kako da ih premetnem kad donesu strah i žalost sa sobom? - Brzo iskucavaju sati; radi i zaboravljaj, imaćes miran san i radosno buđenje. Minuti su dugi i bolni, ko će ih izdržati kad se jave gorke misli i kajanje? - Da, moli Boga, sine, da ti u zloj minuti dade utjehu!