Duhovnost

Osjetite da ne udišete vazduh, već kosmičku energiju. Osjetite da ogromna kosmička energija ulazi u vas sa svakim dahom i da ćete je upotrijebiti da pročistite svoje tijelo, vital, um i srce. Osjetite da u vašem biću nema nijednog mjesta koje nije prožeto tim tokom kosmičke energije. Ona teče kao rijeka u vama, ispirajući i pročišćujući čitavo vaše biće. Potom, kad izdišete, osjetite da izdišete svo smeće koje je u vama - sve svoje nebožanske misli, mračne ideje i nečista djela. Osjetite da izdišete sve što zovete nebožanskim u sebi, sve što ne želite da prihvatite kao svoje. Ovo nije tradicionalna jogička pranajama koja je složenija i sistematičnija, ali je krajnje efikasan duhovni metod disanja. Ako vježbate disanje na ovakav način, uskoro ćete vidjeti rezultate. U početku ćete morati da koristite svoju maštu, ali poslije izvjesnog vremena vidjećete i osjetiti da to uopšte nije mašta, već stvarnost. Vi svjesno udišete energiju koja teče svuda oko vas, pročišćujući se i prazneć...

Nema tako snažnog i zdravog tijela koje nikad ne može da oboli; nema takvih bogatstava koja nikad ne mogu da propadnu; nema te vlasti kojoj neće doći kraj. Sve je to prolazno. Ako čovjek nalazi pravi život u tome da bude zdrav, bogat, uvažen čovjek; ako čak i postigne što želi, on će ipak strahovati, bojati se i žalostiti, jer će vidjeti kako sve to u čemu je tražio život odlazi od njega, kako i on sam pomalo stari i približava se smrti. Kako bi se moglo udesiti da čovjek ne strahuje i da se ne boji ? Ima samo jedno sredstvo: ono je u tome da život ne tražiš u onome što prolazi nego u onome što ne prolazi i ne može da propadne - u duhu koji živi u čovjeku.

Ima ljudi na kojima srebro nikada ne tamni. Ima ljudi na kojima zlato toplije sjaji. Ima ljudi koji znaju odgovore na sva vaša pitanja, kako god teška ona bila. Njih možete pitati zašto je nebo plavo i zašto drveće uvis raste želeći dosegnuti sunce, kamo putuju rijeke, tko je nas obojio i odakle cvijeću ime… njih možete pitati gdje to sunce spava i gdje se kriju drevni gradovi, zašto ne možete razdvojiti mlijeko i čaj da opet budu kao prije nego što ste ih pomiješali, ne želeći piti ni jedno ni drugo već nešto treće… njih možete pitati zašto rastemo, zašto učimo, zašto se ponekad osjećamo tako svadljivima ili tužnima… Zašto sanjamo? Tko je stvorio oblake i zvijezde, slova i brojeve, planine i mora? Zašto ljudi stvaraju pa ruše? Pa opet grade ispočetka? Ne vjerujete? A osjećate li se vi katkada, dok ste u blizini nekih ljudi ugodno, pametno, duhovito, plemenito, puni vrlina? Izazivaju li, možda, neki drugi ljudi u vama čudne osjećaje nelagode, htjeli bis...

Mi smo izmjerili zemlju, sunce, zvijezde, morske dubine; mi silazimo u ponore zemljine za zlatom; pronašli smo rijeke i gore na mjesecu, pronalazimo nove zvijezde i znamo veličinu njihovu; zatrpavamo provalije, gradimo čudesne mašine; kako koji dan, sve novi i novi pronalasci. Šta sve mi već ne umijemo ! Šta sve mi ne možemo! Ali nešto, i to najglavnije, ipak nam nedostaje. A šta je to nešto, mi ni sami ne znamo. Mi smo kao malo dijete: osjeća da mu nije dobro, a zašto mu nije dobro – ne zna. Nije nam dobro zato što znamo mnogo suvišnog, a ne znamo ono što nam je najpotrebnije: same sebe ne znamo. Ne znamo onoga ko u nama živi. Kad bismo znali i sjetili se onoga što živi u svakome od nas, živor naš bio bi sasvim drukčiji. 

Bog ti je posve blizak. U početku si mislio da ga je moguće naći samo na planini Kelaš, u Ramešvaramu, u Meki, u Jerusalimu, na nebu ili u Raju. Imao si veoma  mutne predstave. Ovo tijelo  je  Njegov pokretni hram. A najsvetije mjesto u njemu je odaja tvog sopstvenog srca. Zatvori oči. Povuci čula od njihovih objekata. Traži ga tu sa usredsrijeđenim umom, predanošću i čistom ljubavlju. Sigurno ćeš ga naći. On ispruženih ruku čeka da te zagrli. Ukoliko tu ne možeš da ga nađeš, nećeš ga naći nigdje drugdje. Jedino spoznaja Boga može da zaustavi samsarički točak rađanja i umiranja sa njegovim pratećim nevoljama kao što su rađanje, bolest, smrt, žalost, patnja itd... Vječna sreća može da se posjeduje jedino u Bogu. Zbog toga mudraci i sveci, kao i sveti spisi, nedvosmisleno potvrđuju i veoma naglašavaju važnost i neophodnost spoznaje Boga. Bakti ili predanost, pobožnost, može čovjeku da pomogne u ostvarenju Bogo-spoznaje. Zbog toga njegujte bakti, stan...

Nije važno šta drugi ljudi kažu o tebi. Važno je šta ti kažeš samom sebi. Sve dok si siguran da je ono što činiš ispravno, nemoj da se obazireš na procjene drugih ljudi. Možeš da radiš što god hoćeš sve dok je u to u skladu sa tvojom savješću i tvojim srcem. Nemoj nikada da se stidiš da radiš ono što je ispravno. Izaberi ono što misliš da je dobro i drži se toga. I za boga miloga, nemoj nikada da stekneš naviku da vrednuješ sebe prema kriterijumima drugih.

Kad god ste srećni, kad god ste radosni, svi oko vas su ljubomorni. Ako ste bijedni, niko neće misliti da ste ludi, ali ako ste ispunjeni  ekstazom i ako plešete, svi će pomisliti - vidi ga, ludak. Svi će pomoći da se taj divni ekstatički čovjek opet vrati u normalnu bijedu. Društvo ne može da dopusti radost. Radost je najveća revolucija. Zato ovo društvo počiva na mizeriji. Ako su ljudi radosni, neće ih biti briga za vođenje ratova, ni za sakupljanje novca. Bijedu ljudi ostvaruju zbog toga što neprestano žele nešto što je nemoguće. Budite budni - svaki put kad izaberete jad, zapamtite - to je vaš izbor. Vi ste odgovorni za vlastito stanje. I jednom kada shvatite da je to vaš izbor. tada će vam cijela stvar ličiti na igru. Samo budite srećni i sve će se dogoditi.

Vi ste svjetlost svijeta. Vi ste zvijezde. Vi ste hram istine. Svako od vas je svemir. Uronite um u srce, pitajte svoje srce, slušajte kroz svoju ljubav. Blaženi su oni koji znaju jezik Boga. Vaš život je najveće blago u riznici Božjoj. I Bog je dragulj ljudskog srca. Bogatstvo u nama je neiscrpno, te obilje oko nas je bezgranično. Svijet je bogat toliko da svi mogu postati bogati. Dakle, što više dajete, to više dobijate. Sreća stoji na pragu vaše kuće. Otvorite se izobilju. Pretvarajte sve u zlato života. Blažen je taj ko je pronašao blago u sebi. * * * Pijte iz svakog trenutka života, jer neproživljeno život stvara tugu. I pamtite: što je unutra, to je i spolja. Tama svijeta je od tame u srcu. Sreća je izlazak sunca. Kontemplacija o Bogu je rastvaranje u svijetlu. Prosvjetljenje je sjaj hiljadu sunaca. Blažen je taj ko teži za svijetlom. * * * Živite jednostavno. Ne škodite nikome. Ne zavidite. Neka vas sumnje čiste, a ne donose nasilje. Posvetite život prekra...

Kad na kraju svega napustiš ovo ljudsko obličje, šta je zaista tvoje? Šta možeš poneti kad na put pođeš? Šta te u stopu prati poput senke što te ne napušta nikad? I dobro i zlo što kao smrtnik počinio si ovde: to je zaista tvoje, to jedino poneti možeš kad na put pođeš; to te u stopu prati poput senke što te ne napušta nikad. Zato, čini ono što valja, sakupljajući dobrobiti za život budući. Dobra dela potpora su bićima kada nastaju u drugome svetu. Piya sutta , SN 1

I gle, možda će se s drugog kraja zemlje uzdići tvoja molitva ka Gospodu za pokoj duše njegove, makar ti njega nikako i ne znao, niti on tebe. Kako li slatko i umilno mora biti duši njegovoj, koja je u strahu stala pred Gospodom, da osjeti da se u taj čas i za njega neko Bogu moli, da je ostao na zemlji čovječanski stvor koji i njega voli. A sam Bog će milostivije pogledati na oboje vas, jer kad si već ti onoga toliko požalio, koliko li će ga više požaliti On, koji je beskonačno milosrdniji i ljubazniji nego ti, i oprostiće mu tebe radi.