Duhovnost

Ahimsa je pokušaj da se sačuva sloboda svega što živi – čovjeka, životinje ili biljke; ne treba ubijati. Otuda i jedan od principa – jogi ne jede meso. Na putu joge upotreba mesa je velika prepreka. Ko jede meso, bez obzira koliko intenzivno i koliko tehnika vježbao, ne može postići najvišu svijest – samadi. Ahimsu vjerovatno već dobro poznajete. Ona je bila jedino oružje Mahatma Gandija, jednog od naših velikih vođa u Indiji. Ahimsa znači ljubav. Ako osjećate ljubav, ne možeto nikoga povrijediti. Taj princip treba slijediti kroz čitav život. Da vidimo sada koliko daleko možemo da zamislimo šta je Ahimsa. Kao prvo, nemojte da mislite negativno. Jer, postoje tri vrste djela: mentalno, verbalno i fizičko. To znači, ako u mislima nešto učinite, zaista ste to učinili. Fizičko tijelo je ništa. Ono je nošeno vašim umom, pokreću ga vaša osjećanja. Stoga, prije nego što nešto učinite, uvijek treba da razmislite. Isto tako, prije nego što učinite nešto u mislima, takođe treba da ...

JOGA je nauka — nauka o tijelu, umu, svijesti i duši. Joga je nauka mudrosti i znanja koju su veliki jogiji i rišiji drevnih vremena predali čovječanstvu. Mada je njeno geografsko porijeklo u Indiji, ona je univerzalno, svevrijedno, vječno znanje. Riječ 'joga' dolazi iz sanskrita i znači povezati, sjediniti. Vježbe joge imaju cjelovit učinak jer uravnotežavaju tijelo, um, svijest i dušu. Na taj način joga pomaže u savladavanju svakodnevnih zadataka, teškoća i briga, postizanju višeg stepena razumijevanja sebe, smisla života i vlastitog odnosa prema Bogu. Cilj joge je spoznati samog sebe i spoznati skrivene snage u dubinama svoje svijesti. Mnoge različite sposobnosti nalaze se u raznim slojevima našeg bića. U vašoj svijesti, u njenom podsvjesnom i nesvjesnom dijelu, ima mnogo blaga, a vi toga nijeste svjesni. A da biste iskopali to skriveno blago iz najdubljih slojeva svoje svijesti, morate biti sposobni da zaronito duboko unutar sebe. Ali, ne možete da zaronite zbog ...

-------------------------------------------------- Ko hoće da doživi čuda mora verovati da ona postoje u svetu svuda, da pokraj zvezda što ih vidimo i nevidljive zvezde se roje. --------------------------------------- Ko hoće da doživi čudo ne sme zgaziti na stazi mrava, ne sme kamenom ptice da tuče, jer od dvoraca gde čudo spava ta nežna bića čuvaju ključe.  

Ne otvaraj dušu na vjetrometini. Ne puštaj svakoga blizu sebe. Prehladićeš emocije, a one se teško i sporo liječe. Istrošićeš snagu. Iscrpićeš i zadnji atom dobrote, pa kad dođu oni koji vrijede, nećeš imati šta da im daš.

Ne zahvaljuj Mi samo u vrijeme kad si svjesna ispunjene želje.   Zahvali Mi i onda, kad ti se čini da ništa nisi tražila, da ti ničemu nisam udovoljio.  Jer jesi,  jer jesam.  Ja sam uvijek s tobom,  ni trenutka te ne napuštam.  Ti si ta koja napušta, koja odluta,  koja plače misleći da je napuštena.

Pretpostavimo da nekome date pet dolara. Prirodno je da očekujete nešto za uzvrat, makar samo osmjeh ili "hvala". Uzimanje i davanje je zakon života na Zemlji. Ali, u božanskom davanju, vi osjećate da je vaš zadatak da nekome poklonite pet dolara, jer vam je to iznutra zapovijeđeno. Čim ste dali novac, osjećate da je posao obavljen i da je vaša uloga završena. Unutar te osobe je Bog. Bog će vam na neki način odmah pružiti radost proširujući vaše srce, vašu svijest, vašu   težnju. Ako očekujete da od te druge osobe nešto dobijete, pravi ste gubitnik. Bog jednostavno kaže: "U redu, pošto sam hoćeš da središ sopstvene račune, ja ne želim da se miješam. Ti mu daješ pet dolara, a on će ti dati nešto za uzvrat. Tu su prodavac i kupac; to je poslovna razmjena. U njihovom poslu im ja nijesam potreban." Na ovaj način, nikada nećete steći istinsku, trajnu radost. Čak i ako vam osoba kojoj ste učinili uslugu uzvrati nečim  u beskrajnoj mjeri  i daleko više nego što ste...

Dr Arun Gandi, unuk Mahatme Gandija i osnivač M.K.Gandi instituta za nenasilje, u svom predavanju na univerzitetu u Portoriku, ispričao je sljedeću zgodu iz svog života, kao primjer 'nenasilja kod roditeljstva': „Imao sam 16 godina i živio sam sa roditeljima u Južnoj Africi, na Institutu koji je osnovao moj otac, oko 29 kilometara izvan Durbana, u centru šećerne plantaže. Živjeli smo duboko u unutražnjosti zemlje i nijesmo imali susjede, tako da smo se dvije sestre i ja uvijek radovali odlascima u grad i posjetama prijateljima ili odlascima u kino. Jednoga dana me je otac zamolio da ga odvezem u grad, da prisustvuje nekoj konferenciji, na što sam sa radošću poskočio. Budući da sam odlazio u grad, majka mi je dala listu namirnica koju je trebalo nabaviti, a otac me zamolio da se pobrinem za neke tekuće poslove, kao da, na primjer, odvezem auto na redovni servis. Kada sam odvezao oca tog jutra, rekao mi je: ‘Nađimo se ovdje u 17 sati, da idemo kući zajedno’. Nakon što sa...

Čovjek jeste „društvena životinja“, „osuđen“ na samoizgrađivanje u sredini u kojoj radi i živi, ali čovjek, takođe, želi da bude individua, da ima osjećanje ličnog identiteta, da se prepoznaje po „samom sebi“, da bude neko, da se ne raspoznaje po pripadnosti određenoj sredini, naciji, državi, religiji... Da bi došao do pravog sebe, spoznao unutrašnje ponore i visove koji ga čine ličnošću, čovjek mora pokidati veze sa spoljašnjim načinom života, nadići okruženje i uroniti u „najdublji dio sebe“. Osamiti se i pronaći onaj drugi, stvarniji, bolji, čistiji svijet koji u sebi nosi.  To osamljivanje, zaranjanje u sebe samog, treba to shvatiti, ne znači i izolovanost, otuđenje, već uspostavljanje granice, u prvom redu mentalne, prema svemu što može da naruši unutrašnju ravnotežu. Granice prema svakom u okruženju mraku: ljudskom, medijskom, političkom, religijskom... Kad se uđe u tu i takvu samoću, spozna tišina, harmonija i božanska ljepota u sebi, tada se bude unutrašnje...

Gedon je bio pametan, hrabar i lep mladić. Mnoge devojke uzdisale su za njim, drugovima je bio uzor, a stariji su govorili o velikoj budućnosti koja ga čeka. Bio je, sem toga, iz bogate kuće i jedinac. Jednog zimskog dana uzeo je pušku i otišao u planinu da lovi. Uopšte se nije vratio i roditelji se zabrinuše, a ujutru je pola sela krenulo da ga traži. Nikakav trag nisu našli. Mislili su da ga je napala divlja zver ili zatrpala snežna lavina, i već su ga svi ožalili. Samo je majka čekala još tri dana, pa i ona prestade da se nada. Desetog dana Gedon se pojavio. Živ i zdrav. Svi se zaprepastiše kad su ga ugledali, i još više kad su ga čuli. Rekao je da dolazi iz Zlatnog grada. Taj grad je visoko u planinama, do njega može dospeti jedino onaj kome to dozvole njegovi stanovnici. Tamo je večno leto. Ima čudesnog cveća i drveća sa svakakvim plodovima. Životinje i ptice svih vrsta slobodno prilaze ljudima, jer tu nikada nije ubijen nijedan živi stvor. To su ljudi visokog rasta i lepog lik...

Svi ljudi hoće samo jedno i samo za jedno se staraju: kako da prožive dobro. I zato su od najstarijih vremena, svagda i svugdje, sveti i mudri ljudi mislili i učili ljude kako treba da žive, pa da im život ne bude loš nego dobar. I svi ti mudri i sveti ljudi na raznim mjestima i u razno vrijeme učili su ljude jednoj istoj nauci. Nauka ta je kratka i prosta. Ona se sastoji u tome da svi ljudi žive jednim istim Duhom, da su svi ljudi jedno isto, ali da su svi razdijeljeni u ovom životu svojim tijelima ; i zato, ako razumiju da svi žive jednim istim Duhom koji je u svima, treba da se sjedinjuju jedan sa drugim ljubavlju. Ali, ako ljudi to ne razumiju i misle da žive samo svojim odijeljenim tijelima, onda mrze jedan drugoga i nesrećni su. I zato se sva ta nauka sastoji u tome da treba činiti ono što sjedinjuje ljude, a ne ono što ih razjedinjuje. Toj nauci lako je vjerovati, zato što je ta nauka u duhu svakog čovjeka.