Duhovnost

Jednog dana bio sam na čamcu u Gangi. Bilo je prekrasno jesenje veče. Sunce tek što je zašlo; tišina nebeskog svoda je bila sva od neiskazanog spokoja i divote. Golema površina vode je bila sasvim glatka i odražavala je sve promjenljive sjenke sutonskog sjaja. Kilometri puste pješčane obale pružali su se poput džinovskog vodozemskog reptila iz nekog prepotopskog doba, sa krljuštima koji svjetlucaju u blistavim bojama. Dok je naš čamac nečujno klizio pokraj strme rječne obale, ukrašene rupicama gnijezda ptičje kolonije, iznenada je velika riba iskočila nad površinu vode i potom iščezla, prikazavši na svojoj nestajućoj pojavi sve boje večernjeg neba. Na trenutak je povukla u stranu raznobojni zastor, iza kojeg se nalazio tihi svijet prepun životne radosti. Pojavila se iz dubina svog tajanstvenog prebivališta sa predivnom plesnom kretnjom i dodala svoju melodiju tihoj simfoniji umirućeg dana. Osjećao sam se kao da mi je upućen prijateljski pozdrav iz dalekog svijeta na njegovom maternj...

Ko nije u nekom trenutku sanjao o izvoru vječne mladosti i poželio ga pronaći? Kao i u većini priča i mitova, i u ovoj postoji zrno istine. Jer, taj izvor mladosti, vitalnosti i zdravlja smješten je u Bindu čakri – jednom od najtajanstvenijih i najveličanstvenijih energetskih centara u ljudskom tijelu. Bindu čakra se nalazi ispod mjesta gdje se uvrće kosa, na zadnjem dijelu glave. Anatomski, smještena je na mjestu gdje se susreću zadnje i bočne kosti lobanje. Na tom se mjestu smjer toka kosmičke energije koji teče u čakru može dosta jasno vidjeti. Kada ovaj energetski centar spava, tada je nalik na tačku, no kada je probuđen, njegova energija počinje teći ili kapati. Bindu čakra ima dosta zadivljujuće učinke. Ona je centar fizičkog, psihičkog i duhovnog zdravlja i zato je vrijedna pomoć na našem duhovnom putu. Ona takođe donosi sklad i osjećaj dobrobiti kao i što nam pomaže smiriti emocije. Pomoću ove čakre možemo kontrolisati glad i žeđ, a i savladati nezdrave prehrambene n...

Mantra je riječ ili rečenica s vrlo visokom i snažnom duhovnom vibracijom. Mantre su svete riječi ispunjene pozitivnom energijom, koje su duhovni učitelji dugo vremena upotrebljavali u svojim meditacijama prije nego su ih dali svojim učenicima. Kao što je već rečeno, mantra je niz riječi koja u suštini oblikuje pozitivnu vibraciju. Mantra vas vodi bez obzira u kom svijetu boravite. Kako se to događa? Pa, u ovom kosmosu najjača sila je vibracija, zvuk. I sve što u univerzumu postoji u najsuptilnijoj svojoj osnovi jeste vibracija. Sve te vibracije imaju različita svojstva. Neke među njima na živa bića imaju negativno, neke pozitivno djejstvo, a najveći broj uopšte ne možemo da osjetimo. U osnovi svojoj i mantre su vibracije. One mantre u kojima je sadržano ime Boga mogu da preobraze svojom vibracijom cijelo unutrašnje biće onoga ko takvu mantru koristi. Riječ znači zvuk, zvuk stvara vibraciju, a vibracija je sila — sveprožimajuća i stvaralačka sila koja proizvodi pokret i ...

Otkako se misli piše i na ovom svijetu neprestano se tvrdi i ponavlja kako je ,,od svih zala na zemlji najgore zlo čovjek", i kako je "čovjek čovjeku vuk". I sam sam često tako pisao; dijelom na osnovu iskustva, dijelom što sam osjećao potrebu da to ponavljam za drugima. Ali s godinama, moj se pogled zaustavlja na drugoj, protivnoj strani medalje. I ja ne mogu da se načudim i nadivim šta sve može čovjek značiti čovjeku; od kakve pomoći i utjehe može biti jedan drugom, koliko radosti pružiti i primiti... Ne gubim ja iz vida ni onu prvu, protivnu, stranu medalje, ali sve mi je češće pred očima činjenica: da samo kroz drugog čovjeka možemo potpuno osjetiti ljepotu i veličinu života koji nam je dan. To me ispunjava nekim zanosnim vjerovanjem. 

Bože, ne dopusti da srce naše ostane prazno, nego daj – pošto od Tvoje volje sve zavisi – da uvijek želimo i da se nadamo, i da to što želimo bude dobro i stvarno i da naša nada ne bude isprazna. Daj da predmet naših želja bude viši i ljepši od našeg života i da se dobroj nadi nikad ne iznevjerimo zbog kratkih i varljivih ostvarenja koja zaklanjaju vidik i lažno obećavaju odmor. Daj nam prav put, sa prolaznim posrtanjima, a sa mirom i slavom na kraju. I daj nam mudrosti i hrabrosti, kad nam daješ iskušenja. I ma kuda išli i lutali, ne daj da na kraju ostanemo izvan Tvoje sveobimne harmonije, jer to svake sekunde, na svakom mjestu, svakim djelićem bića želimo.

Kad čovjek koji je predodređen za duhovni život i već posvećen u njega, pređe u protivni tabor, u svijet isključivo spoljnjeg i materijalnog života, to je za duhovni svijet ogroman poremećaj, otprilike kao što su velike geološke kataklizme za zemlju. To je velika šteta za oba svijeta i najcrnja propast za čovjeka samog. Ali najgore što ga čeka u tom novom životu, u kom je svaki sat jedan sasvim zaseban pakao, to je ovo: Takav čovjek unese u nestalni i besmisleni spoljni život sva mjerila i svu logiku duhovnog života i poretka. I tu nije teško zamisliti paklenu disharmoniju takvog života. Čovjek lebdi i gine na mukama, kao između dva ispolinska žrvnja, između onoga što više nije i onoga što ne može i ne treba da postane.

Živeo je na kraju sela stari Bobilj. Imao je svoju kolibu i psa. Išao je po selu, skupljao kore hljeba i hranio se tako. Nikada se Bobilj nije razdvajao od svoga kučeta, i imalo je ono od milošte nadimak Drug. Pođe Bobilj kroz selo, lupa ispod prozora, a Drug stoji kraj njega, repom maše. Kao da čeka svoj dio. Reknu Bobilju ljudi: "Bolje da makneš, Bobilje, svoje pseto, jer se ni sam ne možeš prehraniti". Pogleda Bobilj svojim tužnim ocima, pogleda - ništa ne kaže. Vikne svoga Druga, otiđe od prozora i ne uzme koricu hljeba.  Sumoran je bio Bobilj, rijetko je sa kim razgovarao. Otpočne zima, dune srdita mećava, zakruži sniježna prašina, nabreknu debeli smetovi. Ide Bobilj po smetovima, poštapa se, probija od kuće do kuće, a Drug trči uz njega. Pripija se uz Bobilja, gleda ga samilosno u lice i kao da hoće da izusti: "Nikome mi nijesmo potrebni, niko nas neće prigrliti, sami smo ja i ti". Pogleda Bobilj psa, pogleda - kao da pogađa njegove misli - i ti...

Tako ljudski um funkcioniše: on uvijek pita: "Da li me drugi voli?" Žena, supruga pita: "Da li me muž voli?" Muž stalno pita: "Da li me žena voli?" Djeca stalno misle: "Da li me majka i otac vole?" Roditelji se stalno pitaju da li ih djeca vole. Uvijek pitate o drugom. Postavljate pogrešno pitanje. Krećete se u pogrešnom pravcu. Naići ćete na zid, nećete naći vrata. Osjetićete se povrijeđeni, jer ćete se sudariti sa zidom. Sam početak je pogrešan. Uvijek treba da pitate: "Da li ja volim ženu?" "Da li ja volim muža?" "Da li ja volim djecu?" "Da li ja volim mog oca i moju majku?" Uvijek započnite od sebe samog - da li vi volite. Ovo je misterija: ako volite, iznenada ćete spoznati da svi vole vas. Ako volite ženu, ona voli vas; ako volite muža on voli vas; ako volite djecu, ona vole vas. Osobi koja voli iz sveg srca, odgovara se odasvud. Ljubav nikada ne može biti besplodna. Ona cvjeta... Ali m...

Pаlа je noć. Čovjek uze mаlu svijeću iz kutije, zаpаli je i počne se s njom penjаti dugim spirаlnim stepeništem. – Kudа idemo? – upitа svijećа – Penjemo se nа kulu, dа osvijetlimo put brodovimа do luke – šapne čovjek. – Ali nijedаn brod ne može vidjeti moju svjetlost! – uzvrаti mаlа svijećа. – … Iаko tvoj plаmen i nije tаko veliki, – reče čovjek – ti svejedno nаstаvi gorjeti … što jаče možeš. A ostаlo prepusti meni. I tаko pričаjući, njih dvoje stigoše do vrhа stepenicа, а potom i do ogromnog fenjerа nа vrhu kule. Čovjek približi svijeću i plаmenom njenim upаli fenjer. I uskoro velikа polirаnа ogledаlа izа fenjerа, reflektirajući svjetlost mаle svijeće, rаširiše svjetlost po moru miljаmа dаleko, osvjetljujući put brodovimа i putnicimа. I kаo što plаmen jedne obične mаle svijeće ili čаk iskre od šibice može rаspаliti ogromnu vаtru i osvijetliti put stotinаmа ljudi, tаko i iskre tvoje duševne topline i primjer tvoje dobrote, mogu korjenito izmijeniti živote, poglede n...

LJUTNJA, MRŽNJA I POHLEPA su negativni izrazi našeg ega. Ego sam po sebi nije loš. Njegov pozitivan aspekt je volja za životom. Mi ne možemo postojati bez ega, jer bez volje za životom i životne radosti niko ne može postojati. Ego je štetan samo onda kada se izobliči u koristoljublje i iskorišćavanje drugih. LJUBOMORA znači da smo zavisni od posjedovanja i mislimo da neko ili nešto pripada nama. Problemi uvijek nastaju kad razmišljamo sebično i želimo posjedovati nešto i čvrsto se držati toga. Kad osjetimo da u nama počinje treperiti ljubomora, trebali bismo se potruditi da budemo nezavisni i velikodušni, jer je unutrašnja sloboda najbolji lijek kojim se možemo boriti protiv takvog raspoloženja.  Mnogi ljudi čitavog života pate jer nijesu pronašli pravu ljubav, što znači životnog partnera koji će uravnotežiti njihove lične nedostatke i ispuniti njihove želje. Ipak, ono što zapravo trebamo i što će jedino donijeti trajno zadovoljstvo i ispuniti želje naše duše je istinska, ...

Religija počinje i završava se sa obredima, ritualima, vjerovanjima, kanonima, svetim spisima. Duhovnost, žudnja za duhovnim životom, počinje tamo gdje religija prestaje. Osoba sa duhovnim težnjama ne slijedi duhovnu stazu radi postignuća svjetovnih ciljeva ili iz straha od nekog višeg entiteta. Ne. Ona pokušava da razumije svoju pravu prirodu i događaje odgovorne za njeno postojanje.

Jedna žena je pala u komu i najednom kao da se našla pred božjim sudom. "Ko si ti?" upitao je Glas. "Ja sam gradonačelnikova žena". "Ne pitam čija si žena, već ko si ti". "Ja sam majka četvoro djece". "Ne pitam čija si majka, već ko si ti". "Ja sam učiteljica u školi". "Ne pitam šta radiš, već ko si". I sve tako. Šta god bi rekla, nikako da kaže pravi odgovor. "Ko si?" "Hrišćanka". "Ne pitam koje si vjere, već ko si". "Ja sam ona što je uvijek išla u crkvu i pomagala ubogima i sirotima". "Nijesam pitao kakva si bila, već ko si". Na kraju, pošto nije umjela da odgovori, vraćena je nazad. Kada je ozdravila, riješila je da otkrije ko je i sve se promijenilo.

- Tajna zdravlja za um i za tijelo nije tugovanje za prošlošću, briga o budućnosti, ili predviđanje nevolja, nego živjeti u sadašnjem trenutku mudro i iskreno. Živi svaki trenutak potpuno, a budućnost će se pobrinuti o sebi. U potpunosti uživaj u čudu i ljepoti svakog trenutka. - Kako je nezadovoljavajući savremeni život! Pogledajte samo ljude oko sebe. Zapitajte se da li su oni srećni. Uočite tugu na mnogim licima. Obratite pažnju na prazninu u njihovim očima. Materijalistički život mami ljude osmjesima i obećanjima, ali je dosledan samo u jednom: na kraju nikada ne propusti da pogazi svoja obećanja! - Stvarne okolnosti uvijek su neutralne. Od načina na koji reagujete na njih zavisi da li ćete ih doživjeti kao tužne ili srećne. Radite na sebi i na tome kako reagujete na spoljašnje okolnosti. To je suština Joge: umiriti talase reakcija u vašem srcu. Budite uvijek srećni iznutra. Nikada nećete biti u stanju da promijenite spoljašnje okolnosti tako da uvijek bude ...

Nije mu potrebno ništa do korica hljeba i malo vode sa izvora. Imao je dom veličine groba, toliko da se ispruži u snu. To da ništa nema, ulazi u pojam njegove slobode: lišen svega, slobodan od svega. Go došao na ovaj svijet, go otišao sa ovoga svijeta. Nije ga privlačila odaja od zlata, vjerovao je da je bogatstvo ovoga svijeta samo ludost u očima gospodara neba. Ne vrti se oko novca, slave i moći, već oko sebe, kao jedinog sunca, odakle dolazi nova svjetlost sebi u susret: novac, slava i moć su za tren, a nada za cio život. Nema ništa, jer isposnička savjest ne trpi nikakvo breme koje bi je savijalo. Go i bos navješta zajedničko proljeće: njegova nesebičnost bila je stalni prijekor pohlepi bogatih, i zato ga raspeše. On, koji cijelog života nije dirnuo novac, biva ne samo izdan, nego i prodan. Kao janje vođen na klanje, na rastanku sve oprosti. Krvave mrlje sa njegovog tijela i danas majke Tereze brišu svojim suzama. Život mu se ugasi poput dana. Eno, gledaj, pade još j...

Ahimsa je pokušaj da se sačuva sloboda svega što živi – čovjeka, životinje ili biljke; ne treba ubijati. Otuda i jedan od principa – jogi ne jede meso. Na putu joge upotreba mesa je velika prepreka. Ko jede meso, bez obzira koliko intenzivno i koliko tehnika vježbao, ne može postići najvišu svijest – samadi. Ahimsu vjerovatno već dobro poznajete. Ona je bila jedino oružje Mahatma Gandija, jednog od naših velikih vođa u Indiji. Ahimsa znači ljubav. Ako osjećate ljubav, ne možeto nikoga povrijediti. Taj princip treba slijediti kroz čitav život. Da vidimo sada koliko daleko možemo da zamislimo šta je Ahimsa. Kao prvo, nemojte da mislite negativno. Jer, postoje tri vrste djela: mentalno, verbalno i fizičko. To znači, ako u mislima nešto učinite, zaista ste to učinili. Fizičko tijelo je ništa. Ono je nošeno vašim umom, pokreću ga vaša osjećanja. Stoga, prije nego što nešto učinite, uvijek treba da razmislite. Isto tako, prije nego što učinite nešto u mislima, takođe treba da ...

JOGA je nauka — nauka o tijelu, umu, svijesti i duši. Joga je nauka mudrosti i znanja koju su veliki jogiji i rišiji drevnih vremena predali čovječanstvu. Mada je njeno geografsko porijeklo u Indiji, ona je univerzalno, svevrijedno, vječno znanje. Riječ 'joga' dolazi iz sanskrita i znači povezati, sjediniti. Vježbe joge imaju cjelovit učinak jer uravnotežavaju tijelo, um, svijest i dušu. Na taj način joga pomaže u savladavanju svakodnevnih zadataka, teškoća i briga, postizanju višeg stepena razumijevanja sebe, smisla života i vlastitog odnosa prema Bogu. Cilj joge je spoznati samog sebe i spoznati skrivene snage u dubinama svoje svijesti. Mnoge različite sposobnosti nalaze se u raznim slojevima našeg bića. U vašoj svijesti, u njenom podsvjesnom i nesvjesnom dijelu, ima mnogo blaga, a vi toga nijeste svjesni. A da biste iskopali to skriveno blago iz najdubljih slojeva svoje svijesti, morate biti sposobni da zaronito duboko unutar sebe. Ali, ne možete da zaronite zbog ...

-------------------------------------------------- Ko hoće da doživi čuda mora verovati da ona postoje u svetu svuda, da pokraj zvezda što ih vidimo i nevidljive zvezde se roje. --------------------------------------- Ko hoće da doživi čudo ne sme zgaziti na stazi mrava, ne sme kamenom ptice da tuče, jer od dvoraca gde čudo spava ta nežna bića čuvaju ključe.  

Ne otvaraj dušu na vjetrometini. Ne puštaj svakoga blizu sebe. Prehladićeš emocije, a one se teško i sporo liječe. Istrošićeš snagu. Iscrpićeš i zadnji atom dobrote, pa kad dođu oni koji vrijede, nećeš imati šta da im daš.

Ne zahvaljuj Mi samo u vrijeme kad si svjesna ispunjene želje.   Zahvali Mi i onda, kad ti se čini da ništa nisi tražila, da ti ničemu nisam udovoljio.  Jer jesi,  jer jesam.  Ja sam uvijek s tobom,  ni trenutka te ne napuštam.  Ti si ta koja napušta, koja odluta,  koja plače misleći da je napuštena.

Pretpostavimo da nekome date pet dolara. Prirodno je da očekujete nešto za uzvrat, makar samo osmjeh ili "hvala". Uzimanje i davanje je zakon života na Zemlji. Ali, u božanskom davanju, vi osjećate da je vaš zadatak da nekome poklonite pet dolara, jer vam je to iznutra zapovijeđeno. Čim ste dali novac, osjećate da je posao obavljen i da je vaša uloga završena. Unutar te osobe je Bog. Bog će vam na neki način odmah pružiti radost proširujući vaše srce, vašu svijest, vašu   težnju. Ako očekujete da od te druge osobe nešto dobijete, pravi ste gubitnik. Bog jednostavno kaže: "U redu, pošto sam hoćeš da središ sopstvene račune, ja ne želim da se miješam. Ti mu daješ pet dolara, a on će ti dati nešto za uzvrat. Tu su prodavac i kupac; to je poslovna razmjena. U njihovom poslu im ja nijesam potreban." Na ovaj način, nikada nećete steći istinsku, trajnu radost. Čak i ako vam osoba kojoj ste učinili uslugu uzvrati nečim  u beskrajnoj mjeri  i daleko više nego što ste...

Dr Arun Gandi, unuk Mahatme Gandija i osnivač M.K.Gandi instituta za nenasilje, u svom predavanju na univerzitetu u Portoriku, ispričao je sljedeću zgodu iz svog života, kao primjer 'nenasilja kod roditeljstva': „Imao sam 16 godina i živio sam sa roditeljima u Južnoj Africi, na Institutu koji je osnovao moj otac, oko 29 kilometara izvan Durbana, u centru šećerne plantaže. Živjeli smo duboko u unutražnjosti zemlje i nijesmo imali susjede, tako da smo se dvije sestre i ja uvijek radovali odlascima u grad i posjetama prijateljima ili odlascima u kino. Jednoga dana me je otac zamolio da ga odvezem u grad, da prisustvuje nekoj konferenciji, na što sam sa radošću poskočio. Budući da sam odlazio u grad, majka mi je dala listu namirnica koju je trebalo nabaviti, a otac me zamolio da se pobrinem za neke tekuće poslove, kao da, na primjer, odvezem auto na redovni servis. Kada sam odvezao oca tog jutra, rekao mi je: ‘Nađimo se ovdje u 17 sati, da idemo kući zajedno’. Nakon što sa...

Čovjek jeste „društvena životinja“, „osuđen“ na samoizgrađivanje u sredini u kojoj radi i živi, ali čovjek, takođe, želi da bude individua, da ima osjećanje ličnog identiteta, da se prepoznaje po „samom sebi“, da bude neko, da se ne raspoznaje po pripadnosti određenoj sredini, naciji, državi, religiji... Da bi došao do pravog sebe, spoznao unutrašnje ponore i visove koji ga čine ličnošću, čovjek mora pokidati veze sa spoljašnjim načinom života, nadići okruženje i uroniti u „najdublji dio sebe“. Osamiti se i pronaći onaj drugi, stvarniji, bolji, čistiji svijet koji u sebi nosi.  To osamljivanje, zaranjanje u sebe samog, treba to shvatiti, ne znači i izolovanost, otuđenje, već uspostavljanje granice, u prvom redu mentalne, prema svemu što može da naruši unutrašnju ravnotežu. Granice prema svakom u okruženju mraku: ljudskom, medijskom, političkom, religijskom... Kad se uđe u tu i takvu samoću, spozna tišina, harmonija i božanska ljepota u sebi, tada se bude unutrašnje...