Geše Kelsang Gjatso - RAZUMJETI UM
Buda je učio da sve zavisi od uma. Da bismo ovo shvatili,
prvo moramo da razumijemo prirodu i funkciju uma. U početku ovo može da izgleda
prilično očigledno, jer svi posjedujemo um, i svi znamo u kom stanju se on
trenutno nalazi; da li je srećan ili nesrećan, bistar ili zbunjen, itd. No,
kada bi nas neko upitao kakva je priroda našeg uma i kako on funkcioniše, ne
bismo bili u stanju da damo precizan odgovor. Ovo je očigledno znak da nemamo
jasno razumijevanje uma.
Pojedini ljudi gaje mišljenje da je um mozak ili neki drugi dio ili funkcija tijela, ali to nije tačno. Mozak je fizički objekat koji može da se vidi očima, da se fotografiše ili operiše u hirurškoj sali. Ukratko rečeno, um nije fizički objekat i ne može se viđeti očima, snimiti rentgenom, niti operisati. Jednom riječju, mozak nije um, već je, jednostavno, deo tijela.
Ne postoji ništa u tijelu što se može definisati kao um, zato što su naše tijelo i um dva različita entiteta. Na primjer, naše tijelo može ponekad biti opušteno i nepokretno, dok nam je um itekako zapošljen i prelazi sa jednog objekta na drugi. To je znak da tijelo i um nijesu isti entitet. Budistički tekstovi naše tijelo često porede sa kućom za goste, a um sa gostom koji u njoj boravi. Kada umiremo, naš um napušta tijelo i odlazi u sljedeći život, baš kao što gost napušta gostinsku sobu da bi otišao neđe drugo.
Ako um nije ni mozak niti bilo koji deo tijela, šta je onda um? To je kontinuum bez oblika čija je funkcija da opaža i razumije objekte. Pošto ne posjeduje formu i po prirodi je netjelesan, samim tim ne može ni biti ometen fizičkim objektima. Za naše tijelo je, na primjer, nemoguće da odleti na Mjesec bez svemirske letilice, ali naš um tamo može da se nađe u trenu, dovoljna je samo pomisao. Znati i opažati objekte je posebna funkcija uma. Iako stalno govorimo: „Znam to i to", u stvari je naš um taj koji zna. Mi znamo stvari tako što se koristimo svojim umom.
Postoje tri nivoa uma: grub, suptilan i vrlo suptilan. Grub um obuhvata čulnu svjesnost, kao što su vizuelna svjesnost, čujna svjesnost, i sve snažne zablude, kao gnjev, ljubomora, vezanost ili snažno neznanje samoljublja. Grubi um se nalazi u vezi sa grubim unutrašnjim vjetrom, i njega je relativno lako prepoznati. Kada tonemo u san ili kada umiremo, naš grubi um se rasplinjuje povlačeći se ka unutrašnjosti, što omogućava našem suptilnom umu da se manifestuje. Suptilni um se nalazi u vezi sa suptilnim unutrašnjim vjetrom, i njega je teže prepoznati nego grubi um. U toku sna ili pred kraj procesa umiranja, unutrašnji vjetrovi se rastvaraju u centru srčane čakre ili srčanog točka koji se nalazi u centralnom kanalu, kojom prilikom se manifestuje vrlo suptilan um, um bistrog svijetla. Vrlo suptilan um je povezan sa vrlo suptilnim vjetrom i njega je vrlo teško prepoznati. Kontinuum vrlo suptilnog uma nema ni početka ni kraja. To je um koji prelazi iz jednog života u drugi, i ukoliko je potpuno pročišćen kroz meditativni trening, može eventualno biti transformisan u sveznajući um Bude.
Veoma je važno da možemo da razlikujemo mirna stanja svijesti od nemirnih. Stanja uma koja ometaju naš unutrašnji mir nazivaju se zabludama. Oni su osnovni uzrok naše patnje. Često smo skloni mišljenju da su naše patnje prouzrokovane drugim ljudima, lošim materijalnim uslovima ili socijalnom strukturom, ali u stvarnosti svi ovi problemi dolaze od našeg zabluđenog uma. Suština darma prakse jeste da postepeno smanji, dok konačno ne iskorijeni sve naše zablude.
Obično svi mi tražimo sreću izvan sebe. Pokušavamo da ostvarimo bolje materijalne uslove življenja, nađemo bolji posao, ostvarimo viši socijalni status itd. No, bez obzira na to koliko smo uspješni u unapređenju svoje spoljašnje situacije, još uvijek se nećemo riješiti mnogih problema i nezadovoljstava. Nikada nećemo iskusiti čistu, nepomućenu i trajnu sreću. U svojim učenjima Buda nas savjetuje da ne tražimo sreću izvan sebe, već da je uspostavimo u svome umu. Kako je ovo moguće uraditi? Tako što ćemo svoj um pročistiti i kontrolisati kroz iskrenu darma praksu. Ukoliko vježbamo na ovaj način, možemo biti sigurni da će nam um postati miran i srećan sve vrijeme. Tada nam neće biti važno koliko su teške naše spoljne okolnosti, bićemo uvijek srećni i mirni.
Iako se veoma trudimo i radimo na tome da pronađemo sreću, izgleda da problemi i teškoće dolaze sami od sebe, bez ikakvog truda. Zašto je to tako? To je zbog toga što je vrlina, koja je uzrok sreće, u našem umu jako slaba, i potrebno je uložiti veliki trud da bismo doživjeli njenu posljedicu, dok su uzroci problema, zablude, duboko ukorijenjene u našem umu, i njihove posljedice izranjaju same od sebe, bez nekog posebnog truda sa naše strane. To je pravi razlog zbog koga problemi dolaze spontano, dok je sreću teško naći.
Iz ovoga možemo viđeti da su osnovni uzroci i sreće i problema u našem umu, a ne u spoljašnjem svijetu. Kada bismo bili u stanju da zadržimo miran um tokom čitavog dana, ne bismo nikada iskusili bilo kakve probleme ili mentalnu patnju. Na primjer, ako nam um ostane miran čak i kada smo vrijeđani ili kritikovani, okrivljeni, ili pak izgubimo posao ili prijatelje, mi nećemo biti nesrećni. Bez obzira koliko naše spoljne okolnosti mogu da postanu teške, dokle god smo u stanju da zadržimo miran i spokojan um, situacija za nas neće predstavljati problem. Stoga, ako želimo da se oslobodimo problema, samo je jedna stvar koju možemo učiniti — da naučimo da zadržimo miran um praktikujući čisto i iskreno Darmu.
Ako razumijemo prirodu uma, moguće je razumjeti postojanje prošlih i budućih života. Mnogi ljudi vjeruju da kada se tijelo poslije smrti raspadne, da sa njim prestaje i mentalni kontinuum, i da um prestaje da postoji, kao što plamen svijeće prestaje da svijetli kada vosak dogori. Postoje čak ljudi koji razmišljaju o činu samoubistva u nadi da će sa smrću svi njihovi problemi i patnje doći kraju, ali ova je ideja potpuno pogrešna. Kao što je već objašnjeno, tijelo i um su dva odvojena entiteta, pa stoga, iako se tijelo prilikom smrti raspada, mentalni kontinuum ostaje neprekinut. Umesto da se prekine, um jednostavno napušta sadašnje tijelo i odlazi u sljedeći život. Stoga, za obična bića, umjesto da ih oslobodi od patnje, smrt samo donosi novu patnju. Ne razumijevajući ovo, mnogi ljudi činom samoubistva uništavaju svoj dragocjeni ljudski život.
Pojedini ljudi gaje mišljenje da je um mozak ili neki drugi dio ili funkcija tijela, ali to nije tačno. Mozak je fizički objekat koji može da se vidi očima, da se fotografiše ili operiše u hirurškoj sali. Ukratko rečeno, um nije fizički objekat i ne može se viđeti očima, snimiti rentgenom, niti operisati. Jednom riječju, mozak nije um, već je, jednostavno, deo tijela.
Ne postoji ništa u tijelu što se može definisati kao um, zato što su naše tijelo i um dva različita entiteta. Na primjer, naše tijelo može ponekad biti opušteno i nepokretno, dok nam je um itekako zapošljen i prelazi sa jednog objekta na drugi. To je znak da tijelo i um nijesu isti entitet. Budistički tekstovi naše tijelo često porede sa kućom za goste, a um sa gostom koji u njoj boravi. Kada umiremo, naš um napušta tijelo i odlazi u sljedeći život, baš kao što gost napušta gostinsku sobu da bi otišao neđe drugo.
Ako um nije ni mozak niti bilo koji deo tijela, šta je onda um? To je kontinuum bez oblika čija je funkcija da opaža i razumije objekte. Pošto ne posjeduje formu i po prirodi je netjelesan, samim tim ne može ni biti ometen fizičkim objektima. Za naše tijelo je, na primjer, nemoguće da odleti na Mjesec bez svemirske letilice, ali naš um tamo može da se nađe u trenu, dovoljna je samo pomisao. Znati i opažati objekte je posebna funkcija uma. Iako stalno govorimo: „Znam to i to", u stvari je naš um taj koji zna. Mi znamo stvari tako što se koristimo svojim umom.
Postoje tri nivoa uma: grub, suptilan i vrlo suptilan. Grub um obuhvata čulnu svjesnost, kao što su vizuelna svjesnost, čujna svjesnost, i sve snažne zablude, kao gnjev, ljubomora, vezanost ili snažno neznanje samoljublja. Grubi um se nalazi u vezi sa grubim unutrašnjim vjetrom, i njega je relativno lako prepoznati. Kada tonemo u san ili kada umiremo, naš grubi um se rasplinjuje povlačeći se ka unutrašnjosti, što omogućava našem suptilnom umu da se manifestuje. Suptilni um se nalazi u vezi sa suptilnim unutrašnjim vjetrom, i njega je teže prepoznati nego grubi um. U toku sna ili pred kraj procesa umiranja, unutrašnji vjetrovi se rastvaraju u centru srčane čakre ili srčanog točka koji se nalazi u centralnom kanalu, kojom prilikom se manifestuje vrlo suptilan um, um bistrog svijetla. Vrlo suptilan um je povezan sa vrlo suptilnim vjetrom i njega je vrlo teško prepoznati. Kontinuum vrlo suptilnog uma nema ni početka ni kraja. To je um koji prelazi iz jednog života u drugi, i ukoliko je potpuno pročišćen kroz meditativni trening, može eventualno biti transformisan u sveznajući um Bude.
Veoma je važno da možemo da razlikujemo mirna stanja svijesti od nemirnih. Stanja uma koja ometaju naš unutrašnji mir nazivaju se zabludama. Oni su osnovni uzrok naše patnje. Često smo skloni mišljenju da su naše patnje prouzrokovane drugim ljudima, lošim materijalnim uslovima ili socijalnom strukturom, ali u stvarnosti svi ovi problemi dolaze od našeg zabluđenog uma. Suština darma prakse jeste da postepeno smanji, dok konačno ne iskorijeni sve naše zablude.
Obično svi mi tražimo sreću izvan sebe. Pokušavamo da ostvarimo bolje materijalne uslove življenja, nađemo bolji posao, ostvarimo viši socijalni status itd. No, bez obzira na to koliko smo uspješni u unapređenju svoje spoljašnje situacije, još uvijek se nećemo riješiti mnogih problema i nezadovoljstava. Nikada nećemo iskusiti čistu, nepomućenu i trajnu sreću. U svojim učenjima Buda nas savjetuje da ne tražimo sreću izvan sebe, već da je uspostavimo u svome umu. Kako je ovo moguće uraditi? Tako što ćemo svoj um pročistiti i kontrolisati kroz iskrenu darma praksu. Ukoliko vježbamo na ovaj način, možemo biti sigurni da će nam um postati miran i srećan sve vrijeme. Tada nam neće biti važno koliko su teške naše spoljne okolnosti, bićemo uvijek srećni i mirni.
Iako se veoma trudimo i radimo na tome da pronađemo sreću, izgleda da problemi i teškoće dolaze sami od sebe, bez ikakvog truda. Zašto je to tako? To je zbog toga što je vrlina, koja je uzrok sreće, u našem umu jako slaba, i potrebno je uložiti veliki trud da bismo doživjeli njenu posljedicu, dok su uzroci problema, zablude, duboko ukorijenjene u našem umu, i njihove posljedice izranjaju same od sebe, bez nekog posebnog truda sa naše strane. To je pravi razlog zbog koga problemi dolaze spontano, dok je sreću teško naći.
Iz ovoga možemo viđeti da su osnovni uzroci i sreće i problema u našem umu, a ne u spoljašnjem svijetu. Kada bismo bili u stanju da zadržimo miran um tokom čitavog dana, ne bismo nikada iskusili bilo kakve probleme ili mentalnu patnju. Na primjer, ako nam um ostane miran čak i kada smo vrijeđani ili kritikovani, okrivljeni, ili pak izgubimo posao ili prijatelje, mi nećemo biti nesrećni. Bez obzira koliko naše spoljne okolnosti mogu da postanu teške, dokle god smo u stanju da zadržimo miran i spokojan um, situacija za nas neće predstavljati problem. Stoga, ako želimo da se oslobodimo problema, samo je jedna stvar koju možemo učiniti — da naučimo da zadržimo miran um praktikujući čisto i iskreno Darmu.
Ako razumijemo prirodu uma, moguće je razumjeti postojanje prošlih i budućih života. Mnogi ljudi vjeruju da kada se tijelo poslije smrti raspadne, da sa njim prestaje i mentalni kontinuum, i da um prestaje da postoji, kao što plamen svijeće prestaje da svijetli kada vosak dogori. Postoje čak ljudi koji razmišljaju o činu samoubistva u nadi da će sa smrću svi njihovi problemi i patnje doći kraju, ali ova je ideja potpuno pogrešna. Kao što je već objašnjeno, tijelo i um su dva odvojena entiteta, pa stoga, iako se tijelo prilikom smrti raspada, mentalni kontinuum ostaje neprekinut. Umesto da se prekine, um jednostavno napušta sadašnje tijelo i odlazi u sljedeći život. Stoga, za obična bića, umjesto da ih oslobodi od patnje, smrt samo donosi novu patnju. Ne razumijevajući ovo, mnogi ljudi činom samoubistva uništavaju svoj dragocjeni ljudski život.
Коментари
Постави коментар