Starac Tadej Vitovnički - PRIČA O BAKA LENI

Prošlo je dosta vremena od tog doba, mada ne toliko da bi ova priča bila zaboravljena. Na vrhu brda stajala je kuća bake Lenke, koju su mještani iz podnožja brda od milja zvali baka Lena. Živjela je sama na toj visoravnI i nije imala nikog, ali su je svi u selu smatrali svojom bakom. Jednog dana, dok je baka sjedjela na svojoj terasi na planini, ugleda neregularne turske vojnike Bašibozluk, koji su se približavali selu. U svom dugom životu nekolko puta se sretala sa njima i uvijek je jedva živu glavu izvlačila. Povika iz sveg glasa da upozori mještane sela!

Ali sve je bilo uzalud, starost, strah i umor, nijesu joj dozvoljavali. Počela je panika hvatati, a pred očima su joj se već prividjali užasni prizori. Nemoguće je da sidje do sela. A i da podje, ne bi stigla na vrijeme.

U jednom trenutku starica se okrenu ka svojoj kući, koja je stajala visoko na brdu i vidjela se iz svakog dijela sela. Brzo uze metlu, upali je i baci na tavan. Stara gradja buknula je velikom brzinom. Naravno, svi su mještani potrčali da gase kuću, i tako su izbjegli vojsku i spasli se od skoro sigurne smrti. Jedan od mještana reče baki: „Pa vi ste, da bi nas spasli, žrtvovali svoju kuću“. Lena odgovori: „Čovjek je kuća, koju niko ne može ponovo napraviti. Nijesam vas ja spasla, već vaša dobrota i briga za jednu staricu“.