Paramhansa Jogananda - MOJE LANE

U Bogu nema razdvojenosti, ali smrt donosi razdvajanje onima koji nijesu shvatili jedinstvo Boga. Oni smrt doživljavaju kao prazan zid iza kojega duše nestaju i odlaze u zaborav. Prosvijetljen čovjek vidi dalje od zemlje smrti, kako duše plešu i ponovno se bude. Smrt ne bi trebala prouzrokovati tugu. I sam sam duboko tugovao kad bi koji od mojih prijatelja umro. Ne smijete to osjećati. Kad spoznate Boga, u uzvišenosti Božanskoga opazićete sve i tada ćete shvatiti da zapravo nikada nisu daleko od vas.

U našoj školi u Ranchiju, u Indiji, jedno lane mi je veoma priraslo srcu. Toliko sam ga volio da sam mu dopuštao spavati u mojoj sobi. Životinjica bi se u svitanje dogegala do mojega kreveta na jutarnje milovanje.

Jednoga sam dana morao otići iz škole. Premda sam dječacima rekao da lane ne smiju hraniti do mojega povratka, jedan od njih dao mu je poveću količinu mlijeka. Kad sam se navečer vratio, dočekala me tužna vijest: "Lane je na umoru zbog pretjeranog hranjenja." Gotovo sam umro od tuge. Rekao sam: "Ako Bog postoji, neće mi uzeti lane." Stoga sam sjeo u meditaciju i lane je nakon tri sata ustalo. Bog mi ga je vratio. Ali, kakvu li sam pouku kasnije primio! Bdio sam uz lane do dva sata u noći, a tada sam zaspao. Lane mi se ukazalo u snu i reklo:
"Zadržavaš me. Molim te, pusti me, pusti me!"
"U redu", odgovorio sam u snu.
Istog sam se trena probudio i viknuo: "Dječaci, lane ugiba!"
Djeca su dotrčala k meni.
Požurio sam u kut sobe, kamo sam bio smjestio lane. Ono je posljednji put pokušalo ustati, posrnulo prema meni i srušilo se pred mojim nogama, mrtvo.

Prema sveopćoj karmi koja usmjerava i određuje sudbine životinja, život toga laneta je završio i ono je bilo spremno napredovati u viši oblik. Ali, zbog svoje duboke vezanosti, u kojoj sam kasnije prepoznao sebičnost, i usrdnih molitvi, uspio sam ga zadržati u granicama životinjskoga tijela, kojega se ta duša svim silama nastojala osloboditi. Duša laneta u snu mi je uputila svoju molbu jer bez mojega blagonaklonog dopuštenja ne bi željela ili ne bi mogla otići. Čim sam pristao na to, otišla je.

Sva me je tuga napustila. Ponovno sam shvatio kako Bog želi da Njegova djeca vole sve kao dio Njega, da ne podliježu zabludi smrti kao svršetku svega. Neuk čovjek vidi samo nesavladivi zid smrti koji naizgled zauvijek skriva njegove voljene prijatelje. Ali, slobodan čovjek, onaj tko druge voli kao očitovanja Boga, zna da se voljeni nakon smrti samo vraćaju u odmorište Njegove radosti.

Iz "Autobiografije jednog jogija"