Ošo - SVRHA INKARNACIJA

Kada se oslobodi tijela, duša doživljava teško razočarenje što za života u tijelu nije spoznala svoju pravu, Božansku prirodu.

Prva prava svijest o sebi, koju duša doživljava kada napusti tijelo, dovodi je do oproštaja svakome i svemu što je učinjeno za života. To je takođe razlog teškog kajanja za sva djela i nedjela koja je počinila u neznanju svoje prave prirode, dok je bila opčinjena tijelom i s njime uslovljenim umom.

Nakon smrti, čovjek u bezvremenom trenutku rekapitulacije doživljava sve što je proživio, ali ne samo ono što je on sam učinio drugima, već doživljava i sve ono što su drugi doživjeli kada im je on nešto učinio.

Pokajanje je razlog zašto duša uvijek sama odlučuje da se ponovo inkarnira u tijelu da bi svoje greške ispravila.

To će činiti sve dok ne razvije takvu svijest o sebi da može da je ima i dok je u najžešćoj drami života u tijelu, dok ne postigne potpunu nezavisnost od tijela i uma dok je u tijelu i umu - dok ne zadrži svijest o svojoj Božanskoj prirodi i dok je prividno najviše odvojena od svoje Božanske prirode. Tada će ciklus njenih inkarnacija biti dovršen i ispunjen, jer tada će kroz sebe i svoju svijest sprovesti stvarnost Božanskog prisustva u svemu. To je svrha njenih inkarnacija.