Višvaguruđi Mahešvarananda - KO SMO MI DA DRUGIMA UZIMAMO ŽIVOT KOJI IM JE BOG DAO?

Poznato je da životinje imaju svoje sposobnosti i instinkte. Kada nešto treba da se dogodi, one to osjete i nekoliko sati unaprijed. Kada mravi kupe svoja jaja i penju se na drvo, to znači da će uskoro biti kiše. Oni to rade zato što će mravinjak uskoro biti pun vode. Ili, pred zemljotres, psi, krave, mačke, ptice i druge životinje postaju vrlo nervozne i počinju da drhte. Isto tako, kada se životinja odredi za klanje i odredi se dan kada će biti zaklana ili prebačena u klanicu, ona to osjeća. Osjeća da će se dogoditi nešto strašno, osjeća bol i strah. Tada se čitav njen organizam mijenja: žlijezde mijenjaju svoj rad i počinju da luče hormone pune straha. I onda životinja biva ubijena. Život je otišao, plamen svijeće je ugašen, ali neutrošeni vosak je ostao. Strah je ostao u mesu i vi to jedete. Onog trenutka kada ubijete životinju, njeno meso umire, a kada umre automatski stvara drugi oblik energije. Ono što ostaje u mesu takođe je mrtva energija koja dalje ima dodatno negativno djelovanje na vašu svijest. Može biti da se fizički osjećate snažno, ali psihički ste vrlo slabi. I u vrijeme meditacije, kada udjete duboko u sebe, taj strah vam se pojavljuje. Ili će vam sve to doći u vrijeme smrti: čujete viku, klanje, krike životinja...to je užas.

Ljubav nije pitanje religije nego pitanje humanosti i osjećanja. Sva živa bića osjećaju bol i svako želi biti oslobođen bola. Dobra je Karma Joga ako im pomognete na onaj način na koji možete. Koliko životinja pati na ovom svijetu? One prebivaju negdje na isti način kao što glavica luka stoji u vašoj kuhinji. Svakog trenutka možete uzeti nož i prerezati luk. Milioni životinja su u takvoj situaciji i pate. Kome one mogu otići i reći: „Molim te, možeš li nas osloboditi...?“ Ako u jednoj kravljoj porodici imate dijete, tele, i ako neko dođe i hoće ga zaklati, roditelji ne mogu reći: „Ljudi, nemojte mi uzeti dijete“. A ljubav prema djetetu ista je i u čovjeka i u životinje. Osjećaji su isti, ali mi kažemo da smo bolji zato što smo ljudi. A koji su to kvaliteti koji čine čovjeka? Prvo, razumijte tuđu patnju, tuđe osjećaje, tuđi položaj, tuđi život – samo razumijte. Kada to budete razumjeli, tada ćete voljeti i daćete slobodu.

Najviši princip u ljudskom životu je njegov razum, njegov Budi, koji nam daje mogućnost razumijevanja i shvatanja. I ako je Bog tvorac, onda On nije stvorio samo ljude, On je tvorac cijele kreacije. I nije istina da On voli samo ljude, On voli svu svoju djecu. I kada govorimo o čovjeku, govorimo o ljudskom principu, govorimo o shvatanju i razumijevanju. A razumijevanje ne bi trebalo značiti: „Da, ja sam shvatio da ne bi trebalo ubijati, ali danas imam goste i poslužiću ih nekim mesom...“ I onda zakoljete svoju kozu, i to onu koja vam daje najmanje mlijeka. Dok vam daje mlijeko vi ga pijete, živite od nje, ona je tada kao vaša majka. I kako ste nezahvalni, sada pojedete majku. U tome nema ljudskog principa. Zašto ne mislite o životinjama, zbog čega ne osjećate njihovu bol? Kad u dvorištu vidite malo pile kako šeta, tako živahno, tako slatko i drago, kažete: „O, slatko pile...“ A onda vas zovu na ručak, sjednete za sto i u tanjiru pronađete isto takvo slatko pile. Tada ne razmišljate zbog čega se ono ne miče, zbog čega leži u tanjiru. Kad biste o tome htjeli misliti, ne biste mogli jesti. Kad vidim meso, osjećam bol kao da je to moje vlastito meso. Ko smo mi da drugima uzimamo život koji im je Bog dao? I ko smo mi da remetimo nečiji proces evolucije? I kako onda možemo reći da će nas naš Otac i tvorac voljeti? Što će On to dobro vidjeti u vama da bi vam rekao: „Sine, dođi da te zagrlim“. Siguran sam da bi vas se stidio i da bi gledao u pod. I rekao bi: „Bolje da nijesi ni dolazio“.

To je današnja situacija čovječanstva. Mi uglavnom mislimo sebično – da lijepo dotjeramo nokte, da se lijepo očešljamo, da dobro jedemo i da imamo dobar krevet. Drugi neka pate, to nije više naš problem. Što može biti gluplje od toga? Zato razmislite, osjetite i razumijte. To će razviti vašu duhovnost i vaše snage. To je znanje koje nazivamo pravim znanjem, mudrošću. Takav način mišljenja sjedinjuje vašu svijest sa kosmičkom sviješću, istinskom sviješću. Ta svijest je iznad kulture, tradicije, religije; ta svijest je svijest realnosti.

Čovjekova dužnost je da bude zaštitnik, ne razoritelj. Kad ispunjava tu dužnost prema drugima i njegov život postaje uspješan. Ako djela suprotno, život mu postaje komplikovan, težak, ponekad nepodnošljiv. Jer, ko djela u skladu s darmom(darma – dužnost, ispravnost), takvog darma štiti, ako čovjek ne štiti darmu, ni darma neće moći da zaštiti njega, prepušten je karmi.